Razlika između verzija stranice "Milan Obrenović (kralj)"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Luka (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 1:
 
{{Prijevod}}
{{Dodaj_infokutiju|Infokutija_Veličanstvo}}
'''Kralj Milan Obrenović''' je bio vladar [[Srbija|Srbije]] iz dinastije [[Obrenovići|Obrenović]]. Otac mu je bio sin Jevrema, brata knjaza [[Miloš Obrenović|Miloša Obrenovića]]. Roditelji su mu se brzo razišliiirazišli. Njegov otac je poginuo 1861. u borbi sa [[Turska|Turcima]] kod Bukurešta. Brigu o njemu je preuzeo knez [[Mihailo Obrenović]]. Obrazovanje koje je dobio u Srbiji je bilo loše, jer je bio okružen zavidnim ljudima koji su htjeli da ga unazaduju. Veliku ulogu u njegovom školovanju je imao dubrovački pjesnik [[Medo Pucić]].
 
== Vladavina ==
Posle ubistva kneza Mihaila na Košutnjaku, Milan je trebao da preuzme vlast. Ali, pošto je te 1868. godine imao samo 14. godina, sledeće četiri godine Srbijom je uprevljaloupravljalo tročlano Namjesništvo. Preuzeo je vlast 1872. godine. Najveću pažnju je posvetio vojsci koja mu je bila apsolutno odana. 1875. počinje [[Nevesinjski ustanak]]. Milan je osudio ovaj ustanak i Srbija nije učestvovala u njemu. Jedan dio političara je mislio da je ovaj ustanak izbio radi [[Crna Gora|Crne Gore]] iii da služiiisluži njenim ciljevima. Ako bi Crna Gora pobijedila, postala bi opasan takmac Srbiji, a ako bi izgubila, Srbija bi bila riješena konkurenta. Međutim, pod pritiskom javnog mnjenjajavnosti, objevljenobjavljen je rat Turskoj 1876. Srbija je bila nespremna za ovaj rat i brzo je poražena. Turska vojska je bila bolje obučena i imali su bolje oružje, a i pobijedili su u veoma važnoj bici kod Đunisa. Srbija, na navaljivanje [[Rusija|Rusije]], ponovo objavljuje rat Turskoj 2. decembra 1877. Najbolje turske snage bile su na frontu sa Rusijom, pa je Srbija lako uspijela da oslobodila Niš, Pirot i Vranj. Na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] Srbija je dobila nezavisnost i sledeće okruge: Vranjski, Niški, Toplički i Pirotski okrug, ali je [[Austro-Ugarska]] dobila [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] na upravljanje. Narod u Srbiji nije bio zadovoljan. Očekivali su više teritorija i bili su uvjereni da ih je Rusija izdala. Sličnog mišljenja je bio i knjaz Milan. Odlučio je da se okrene Austriji. 1881. godine potpisana je čuvena [[Tajna konvencija]]. Ona je podrazumijevala prijateljsku politiku između Srbije i Austrije. Srbija nije trebala trpiti nikakve provokacije i spletkarenja protiv Austrije na svojim teritorijama, a zauzvrat je Austrija trebala podržati proglašenje Srbije za kraljevinu. 1882. Milan se proglasio za kralja. Ovo mu nije donijelo ugled u narodu, već je postao još omraženiji. Iz straha od narodne pobune, kralj je odlučio da se od naroda pokupii svo oružje. Kao odgovor na ovo, u istočnoj Srbijii izbija [[Timočka buna]]. Pobuna je ugušena. Radikali su okrivljeni za nju, pa je stranka zabranjena. RukovodnstvoRukovodstvo radikala je pobjeglo u [[Bugarska|Bugarsku]]. 1885, nakon što je Bugarskoj prisajedinjena Istočna Rumelija, kralj joj je postavio ultimatum. Ili je Bugarska trebala datii Srbiji grad [[Vidin]] i još neke teritorije kao odštetu, ili rat. Bugarska nije pristala, pa je kralj objavio rat. Rat je završenenzavršen katstrofalnimkatastrofalnim porazom Srbije. Uspostavljeno je predrtatnopredratno stanje u teritorijama. Kralj Milan je 1888. donio slobodoumni, takozvani [[Radikalski ustav]]. Zatim je abdicirao i ostavio vlast sinu [[Aleksandar Obrenović|Aleksandru Obrenoviću]].
 
== Kasniji život i smrt ==