Razlika između izmjena na stranici "Edvard II, kralj Engleske"

infokutija + tekst
(infokutija + tekst)
{{Infokutija Veličanstvo
[[Slika:EdwardII-Cassell.jpg|mini|'''Edvard II''']]
| name =Edvard II
| title =Kralj Engleske; Vojvoda Akvitanije; Gospodar Irske
| image =[[Slika:EdwardII-Cassell.jpg|mini|'''Edvard II'''250px]]
| caption =
| reign =[[7. juli]] [[1307]] - [[25. januar]] [[1327]]
| coronation =[[25. februar]] [[1308]]
| predecessor =[[Edvard I Engleski|Edvard I]]
| successor =[[Edvard III Engleski|Edvard III]]
| consort =[[Izabela Francuska]]
| issue =[[Edvard III Engleski|Edvard III]], Ivan, Eleonora, [[Ivana Engleska (1321-1362)|Ivana]]
| royal house =[[Anžuvinci|Anžuj-Plantagenet]]
| father =[[Edvard I Engleski|Edvard I]]
| mother =[[Eleonora Kastiljska]]
| date of birth =[[25. april]] [[1284]]
| date of death =[[21. septembar]] [[1327]]
|}}
'''Edvard II''' (Caernarvon, Wales, [[25. april]] [[1284]]. - Berkeley Castle, [[21. septembar]] [[1327]].), bio je [[Engleska|engleski]] [[kralj]].
 
Bio je četvrti sin kralja [[Edvard I DugonogiEngleski|Edvarda I]] i kastiljske infante [[Eleonora Kastiljska|Eleonore]], te je bio prvi engleski prijestolonasljednik koji je nosio titulu Princaprinca od WalesaVelsa. Krunu je naslijedio [[1307]]. godine nakon očeve smrti.
'''Edvard II''' (Caernarvon, Wales, [[25. april]] [[1284]]. - Berkeley Castle, [[21. septembar]] [[1327]].), [[Engleska|engleski]] kralj.
 
== Vladavina ==
Bio je četvrti sin kralja [[Edvard I Dugonogi|Edvarda I]], te je bio prvi engleski prijestolonasljednik koji je nosio titulu Princa od Walesa. Krunu je naslijedio [[1307]]. godine nakon očeve smrti.
 
Vodio je rat sa [[Škotska|Škotskom]] u kojem je pretrpio poraz u bici kod Bannockburna pa je Škotskoj morao priznati nezavisnost. Taj poraz je bio i posljedica sukoba sa vodećim velikašima zbog stanovitog Piersa Gavestona kojeg je doveo na dvor, proglasio grofom od Cornwalla, te mu dao bogatstvo i uticaj. Izbila je politička kriza zbog čega je [[1311]]. Edvard II morao prihvatiti uredbe koje su mu ograničavale vlast, a Gavestona su [[1312]]. ubili neprijateljski raspoloženi plemići.
 
Kraljev rođak, Thomas, grof od Lancastera, pristašapristalica uredbi koje su ograničavale kraljevu vlast, stekao je tako kontrolu nad državom, sve dok ga Edvard II nije uspio poraziti u bici kod Boroughbridgea [[1322]]. godine i daonaredio gada se smaknutipogubi. Uredbe je stavio izvan snage, ali je i dalje ostao vrlo nepopularan vladar.
 
Svoju nepopularnost zahvaljuje i dovođenju na dvor svojih novih ljubimaca, stanovitih oca i sina Despensera. Njihov uticaj na vlast bio je naglašeno razbojnički i nije poštivao nasljedna prava. Kraljeva posvećenost pokroviteljstvu nad ljubimcima i nepridržavanje onovremenih predodžbi o ponašanju kralja dovela je do novih nezadovoljstava. Najnezadovoljnija Despenserima bila je Edvardova supruga, [[Izabela Francuska|kraljica Izabela]], kćer [[Filip IV Francuski|Filipa IV Francuskog]].
 
=== Invazija ===
Edvardova supruga Izabela, kći Filipa IV Francuskog je sa svojim ljubavnikom Rogerom Mortimerom [[1326]]. zarobila Edvarda, svrgnula ga u korist sina [[Edvard III|Edvarda]] i dala ubiti. Edvard II smaknut je [[1327]]. u dvorcu Berkeley, vjerovatno užarenim žaračem stavljenim u kroz metalnu cijev u debelo crijevo, što je bio način usmrćivanja koji iza sebe nije ostavljao optužujućih tragova i djelovao je kao prirodna smrt usmrćenog, a vjerovatno je bio i osveta zbog njegovih homoseksualnih sklonosti.
 
[[Slika:Retour d Isabelle de France en Angleterre.jpg|thumb|200px|lijevo|Povratak Izabele Francuske i njenog sina u Englesku]]
Naslijedio ga je sin [[Edvard III|Edvard]].
 
Sukob između Francuske i Engleske izbio je kada je Edvard odbio položiti zakletvu na vjernost francuskom kralju za teritoriju Gaskonije. Nako nekoliko neuspješnih pokušaja da se vrati ta teritorija, Edvard je poslao svoju suprugu da pregovara o sklapanju mirovnog sporazuma sa Francuskom. Izabela je bila oduševljena ovom mogućnošću i stigla je u svoju domovinu u martu [[1325]]. godine. Dana [[31. maj]]a [[1325]]. godine Izabela je postigla sporazum i sklopljen je mir u korist Francuske, te se pobrinula da Edvard položi zakletvu francuskom kralju u Francuskoj. Edvard je, međutim, odlučio poslati sina da obavi njegovu dužnost. Ovo je bila fatalna odluka koja je dovela do propasti Edvarda i Despensera, pošto je Izabela, koja je sada imala sina kod sebe, dala Edvardu do znanja da se neće vratiti u Englesku sve dok se ne uklone Despenseri.
 
Izabelina dvorska svita je bila odana Edvardu i vratila se u Englesku, donoseći mu šokantne vijesti - Izabela je sa ljubavnikom, [[Roger Mortimer|Rogerom Mortimerom]], počela planirati invaziju na Englesku. Edvard je bio spreman za invaziju, ali izdali su ga sin, brat (koji je bio u braku sa Mortimerovom sestrom) i drugi plemići.
 
Izabela i Mortimer su stigli u Englesku u septembru [[1326]]. godine sa veoma malim brojem vojnika. Edvard je smatrao da će sa lakoćom uništiti vojsku svoje supruge, ali veliki dio plemića odbio se boriti protiv kraljice. Edvard se povukao na imanje Dispenserovih nakon što su ga, jedan po jedan, napuštali dvorjani, sve dok nije ostao sam sa Dispenserima.
 
Stariji Dispenser pogubljen je [[27. oktobar|27. oktobra]], a Izabela je zatim poslala vojsku u Vels gdje se skrivao Edvard i sin pogubljenog Dispensera. Dana [[16. novembar|16. novembra]] kralj i mlađi Dispenser su uhvaćeni, a Dispenser je kastriran, raščerečen i obješen.
 
=== Zatvoreništvo ===
 
Izabela i Mortimer imali su Edvarda u svom zarobljeništvu, ali nisu znali šta da urade sa njim. Najjednostavnije je bilo pogubiti ga, tako da njegovu krunu naslijedi sin Edvarda i Izabele kojeg je ona mogla kontrolirati, a onda ne bi bilo bojazni da se Edvard vrati na prijestolje i kazni svoju suprugu. Pojedinci su se protivili pogubljenju i zbacivanju kralja, smatrajući da se to pomazanom vladaru ne može učiniti, a da njegov narod ne prođe nekažnjeno. Umjesto toga, zaključeno je da će Edvard ostati u doživotnom pritvoru. Međutim, Edvardu bi zakonski ostale sve kraljevske ovlasti. Izabela je bila uzela veliki pečat kraljevstva i koristila ga za ''[[de facto]]'' vladanje kraljevstvom. Njene odluke su, ipak, bile nezakonite i mogle su biti opovrgnute u svakom trenutku.
 
Parlament, koji se u ovoj situaciji postavio iznad autoriteta kralja, na kraju se složio da uklone kralja. Ponuđen mu je izbor: [[abdicirati]] u korist sina ili se opirati i rizikovati da njegov tron na kraju preuzme neko nekraljevske krvi (vjerovatno Roger Mortimer). Edvard II je pristao na abdikaciju ako narod prihvati njegovog sina, [[Edvard III Engleski|Edvarda, princa od Velsa]], za kralja. Lordovi su zatim otkazali svoju vjernost Edvardu II i njegova vladavina je tako završila.
 
== Abdikacija i smrt ==
 
Formalna [[abdikacija]] je objavljena u [[London]]u [[24. januar]]a, a početak vladavine četrnaestogodišnjeg Edvarda III objavljen je sljedeći dan. Bivši kralj je ostao u pritvoru.
 
EdvardovaNeki suprugasmatraju Izabela, kći Filipa IV Francuskogda je sa svojim ljubavnikom Rogerom Mortimerom [[1326]]. zarobila Edvarda, svrgnula ga u korist sina [[Edvard III|Edvarda]] i dala ubiti. Edvard II smaknut jeubijen [[1327]]. godine u dvorcu Berkeley, vjerovatno užarenim žaračem stavljenim u debelo crijevo kroz metalnu cijev u debelo crijevo, što je bio način usmrćivanja koji iza sebe nije ostavljao optužujućih tragova i djelovao je kao prirodna smrt usmrćenog, a vjerovatno je bio i osveta zbog njegovih navodnih homoseksualnih sklonosti. Drugi, pak, misle da je Edvard II bio zadavljen, a neki čak smatraju da je zapravo umro u [[Italija|Italiji]] tek jedanest godina nakon navodne smrti.
 
{{Redoslijed|
 
{{Engleski vladari}}
 
{{Britanski vladari}}
 
 
 
[[Kategorija:Engleski vladari]]
[[Kategorija:Anžuvinci]]
 
[[ar:إدوارد الثاني من إنكلترا]]
7.339

izmjena