Razlika između verzija stranice "Razgovor:Bosanski jezik"

==I sada uistinu dosta o tom==

 

*sam zemljovid je djelo uglednoga srpskoga jezikoslovca Pavla Ivića, koji je, nažalost, dobar dio karijere proveo u širenju jezičnoga pansrbizma (što ne umanjuje vrijednost njegovih dijalektoloških radova). No, Ivić je, vođen političkim motivima, katkad prekrajao zemljovide e da bi proširio opseg srpskoga jezičnoga utjecaja (onako kako ga je on zamišljao), te da bi stvorio dojam jezičnodijalekatske homogenosti srpskih narječja. Neki od navođenih primjera su spajanja šumadijskog i vojvođanskog dijalekta u šumadijsko-vojvođanski (što je, po svemu sudeći, ostalo u dijalektološkim atlasima, iako ima isto toliko argumenata protiv, kao i za), no na ovom zemljovidu je najuočljivije da je među štokavska narječja stavljeno torlačko- neštokavsko. Naime, sljedeća se narječja govore na području Hrvatske, Srbije, BH, Crne Gore (govorim o južnoslavenskim narječjima): kajkavsko, čakavsko, štokavsko i torlačko. Stavljajući torlačko (koje pokriva oko 20-30% uže Srbije, i proteže se u područjima kao Vranje, Niš, Leskovac,...pa do bugarske gtanice) kao podvrstu štokavskoga, Ivić je bio vođen jedino tezom osnivača jezične pansrpske ideologije Vuka Karadžića, koji je proglasio štokavsko narječje za etničko srpsko («Srbi svi i svuda», 1849.), a sve Srbe štokavcima. Budući da ima velik broj Srba koji nisu štokavci po narječju (nego «torlaci»), srpski se lingvisti grčevito trude prikazati torlačko narječje kao odvjetak štokavskoga, i to poglavito vođeni nacionalno-političkim aspiracijama. Tu spada i ova Ivićeva karta.