Razlika između verzija stranice "Ludovik I, kralj Ugarske"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
kategorija i infokutija |
||
Red 1:
{{Infokutija Veličanstvo
[[Slika:Ludwik Wegierski.jpg|mini|Ludovik I Veliki]]▼
| name =Ludovik I
| title =Kralj Mađarske, Poljske, Hrvatske i Slavonije
| caption =
| reign =[[1342]] -[[10. septembar]] [[1382]]
| coronation =[[21. juli]] [[1342]]
| predecessor =[[Karlo I Robert|Karlo I Mađarski]]<br>[[Kazimir III Veliki|Kazimir III Poljski]]
| successor =[[Marija Anžuvinska|Marija Mađarska]]<br>[[Jadviga Anžuvinska|Jadviga Poljska]]
| consort =Margareta Austrijska<br>[[Elizabeta Kotromanić|Elizabeta od Bosne]]
| royal house =[[Anžuvinci|Anžuj]]
| royal anthem =
| father =[[Karlo I Robert]]
| mother =[[Elizabeta Poljska]]
| date of birth =[[5. mart]] [[1326]]
| place of birth =
| date of death =[[10. septembar]] [[1382]]
| place of death =
| date of burial =
| place of burial =
|}}
'''Ludovik I''' bio je ugarski kralj od [[1342]] do [[1382]]. Sin je [[Karlo I Robert|Karla I]] i njegov nasljednik, nazvan Veliki.
On je najprije htio obnoviti kraljevsku vlast u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], te protjerati [[Venecija|Veneciju]] s hrvatske obale. U tome mu je išla na ruku iznenadna smrt moćnoga kneza
Borba za Zadar između [[1345]]. i [[1346]]. godine završila je Ludovikovim porazom pred Zadrom [[1346]]. i osmogodišnjim primirjem s Venecijom [[1348]]. Primirje s Venecijom, koje mu je bilo potrebno radi intervencija u [[Napulj]]u, gdje je bio ubijen njegov brat [[Andrej Anžuvinski|Andrija]], suprug napuljske kraljice [[Ivana I Napuljska|Ivane I]], i gdje je
Kad je Ludovikova vojska potukla mletačku kod Nervese na Piavi ([[15. januar]]a [[1358]]), Venecija je zatražila mir, koji je sklopljen [[18. februar]]a [[1358]]. u Zadru. Tu su se mletački poslanici pred Ludovikom i crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima odrekli ''"cijele Dalmacije i to od polovice Kvarnera do granica Draca"'', sa svima gradovima, zemljama, tvrđavama, ostrvima, lukama i pravima, a njihovi duždevi naslova ''"Dalmatiae atque Croatiae dux"''. Sve su to imali izručiti u roku od 22 dana od dana potpisivanja mira, a kralj se obvezao vratiti im sve zauzete krajeve na njihovu teritoriju oko Trevisa i u Istri. Na osnovi sklopljenog ugovora s Ludovikom u Višegradu ([[27. maj]]a [[1358]]), i Dubrovnik priznaje vrhovnu vlast ugarskih kraljeva, uz godišnji danak od 500 dukata, ali je zadržao svoju samostalnost. Otada ga Ludovik naziva ''"naš dubrovački grad"'' ([[1359]]), a i bosanski ban [[Tvrtko I Kotromanić|Tvrtko]] neko vrijeme vlada ''"milošću božjom i kralja Ludovika"'' ([[1366]])
Godine [[1378]]. sukobile su se Venecija i Genova. Rat u koji se Ludovik upleo kao saveznik Genove završio je na moru pobjedom mletačke ratne mornarice kod Chioggie ([[1380]]), i Genovežani su bili prisiljeni napustiti [[Jadran]]. Medutim, kako je Ludovik čvrsto stajao na mletačkom području kod Trevisa, to je mirom u [[Torino|Torinu]] ([[8. septembar|8. septembra]] [[1381]]) Venecija priznala sve tačke Zadarskog mira, obvezavši se na plaćanje tributa od sedam hiljada dukata. Ludovik I je, postavši još i poljski kralj, vladao prostorom od Baltika do Jadranskoga mora. On je uspio u Ugarskoj suzbiti moć visokog plemstva, podupirao je niže plemstvo, štitio građane i seljake od samovolje feudalaca. Na mađarskom prijestolju ga je naslijedila kćer [[Marija Anžuvinska|Marija]], a na poljskom mlađa kćer [[Jadviga Anžuvinska|Jadviga]].
[[Kategorija:Ugarski vladari]]▼
[[Kategorija:Poljski vladari]]
[[Kategorija:Anžuvinci]]
[[Kategorija:Politički razvoj srednjovjekovne Bosne]]
|