Ostao rano bez oca pa je o njemu skrbio ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojega je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od [[1590]]. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod [[Ancona|Ancone]]) koji su vodili [[isusovci]]. Kao darovita i marljiva učenika poslali su ga [[1593.g]]. na daljnje školovanje u Rim gdje je [[1595]]. stupio u Družbu Isusovu. Još kao rimski student počeo je poučavati [[hrvatski]] u tamošnjoj Ilirskoj akademiji. Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je najkasnije do [[1599]]. sastavio hrvatsko-talijanski[[italijanski]] [[Hrvatski rječnici|rječnik]] čiji se rukopis od 18. st. čuva u [[DubrovnikuDubrovnik]]u. Neki proučavatelji Kašićeva djela misle da je to jedan od triju rječnika koje da je on sastavio, uz onaj koji se čuva u Perugiji i treći u [[Oxford]]u. To je kvalificiralo Kašića za daljnji rad u podruju hrvatskoga jezika. Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] i nastojali poučavati u mjesnome jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući i priručnik. Taj je nedostatak otklonjen kad su [[1604]]. godine u Rimu na [[Latinski jezik|latinskome]] objavljene ''Institutionum linguae illyricae libri duo'' (''Ustroja ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige'') - prva gramatika hrvatskoga jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podatci o hrvatskome (ilirskome) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska [[morfologija]]. Jezik je u osnovi [[štokavski]], ali je u visokoj mjeri prisutna [[Čakavsko narječje|čakavština]] pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i [[Hrvatske gramatike|gramatikama hrvatskoga jezika]].
Kašić je za svećenika zaređen [[1606]]. Nakon toga bio je ispovjednikom u bazilici sv. Petra u Rimu. Od [[1609]]. do [[1612]]. boravio je u Dubrovniku i 1612/13. prerušen u trgovca bio je u misijskom pohodu u [[Bosna|Bosni]], [[Srbija|Srbiji]] i istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] ([[Valpovo]], [[Osijek]], [[Vukovar]]) o čemu je izvijestio [[Papa|papu]]. Od [[1614]]. do [[1618]]. bio je hrvatski ispovjednik u Loretu. Drugi misionarski pohod obavio je 1618/19. (Potkraj života oba je pohoda opisao u svojoj nedovršenoj Autobiografiji.) Od [[1620]]. do [[1633]]. ponovno je u Dubrovniku. Nakon toga vraća se u Rim u kojemu ostaje do kraja života.
