Razlika između verzija stranice "Električni naboj"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: ispravka HTML koda i wiki sintakse |
No edit summary |
||
Red 23:
Proučavanje [[elektricitet]]a je postalo popularno u 18. vijeku. Jedan od vodećih stručnjaka je bio [[Benjamin Franklin]] koji je zastupao jedno-fluidnu teoriju elektriciteta. Franklin je elektricitet zamišljao kao vrstu nevidljivog fluida koji postoji u svim predmetima; na primjer, vjerovao je da je u [[Leydenova staklenka|Leydenovoj staklenci]] [[staklo]] to koje drži akumulirani naboj. On je postavio [[postulat]] koji kaže da međusobno trljanje površina različitih izolacijskih materijala uzrokuje promjenu lokacije tog fluida, a da tok tog fluida stvara električnu struju. Isto je tako postulirao da je materija ''negativno'' naelektrisana kad posjeduje premalo tog fluida, a da je ''pozitivno'' naelektrisana kada ima višak tog fluida. Samovoljno (ili iz razloga koji nisu zapisani) je zamijenio izraze stakleni elektricitet sa ''pozitivni'' elektricitet i smolni elektricitet sa ''negativni'' elektricitet. Otprilike u isto vrijeme je do istih spoznaja došao i [[William Watson]].
Danas znamo da je Franklin/Watsonov model približno
== Svojstva ==
|