Razlika između verzija stranice "Pravopis"

'''Pravopis''' (ili '''''ortografija''''' (od [[grčki jezik|grč.]] Ḍρθός (orthos) ''pravilno'' i γράφειν (grafein) ''pisati'') je naziv sa skup pravila koji se određuje način pisanja nekog jezika.

Pravopisi se uređuju prema raznim načelima. Ta se načela odnose na različite dijelove pisane prakse:jedna, koji odlučuju o [[interpunkcija|interpunkciji]], druga o velikim i malim slovima, trećao rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi, četvrta o pisanju izgovaranih glasova, i još nekaslično. NajzanimljivijaNajvažnije i najvažnija suje onaono četvrtačetvrto, a prema njimanjemu se onda i klasificiraju pravopisi pojedinih [[jezik]]a. Pravopisi konkretnih jezika gotovo nikada nisu uređeni samo po jednome takvu načelu, ali jedno uvijek prevladava i onda pojedini pravopis nazivamo po tome temeljnom načelu. Tako na primjer u [[Južnoslavenski jezici|slavenskom jugu]], u [[slovenski jezik|slovenskom]] i [[Bugarski jezik|bugarskom]] jeziku prevladava morfonološko načelo, pa njihove pravopise nazivamo [[morfonološki pravopis|morfonološkima]], a u [[bosanski jezik|bosanskom]], [[hrvatski jezik|hrvatskom]], [[srpski jezik|srpskom]] i [[makedonski jezik|makedonskom]] jeziku prevladava fonološko načelo, pa su njihovi odgovarajući [[fonološki pravopis|pravopisi fonološki]]. Stoga ćemo prikazati razna pravopisna načela:

PrvoPo je načelo fonetsko. Pofonetskom njemunačelu bi trebalo pisati objektivno postojeće stvarne, fizičke glasove koje izgovaramo. Tako bi se, na primjernaprimjer, u [[bosanski jezik|bosanskomebosanskom jeziku]] morao posebnim slovima morao pisati glas ''n'' kakav je u riječi ''sastanak'' (to je naš najčešći najobičnijinajčešće ''n'', kakavu jebosanskom npr.jeziku i nalazi se u riječima ''dan'', ''danas'', ''noć''), drugi glas ''n'' u [[genitiv]] u ''sastanka'' (takavtakvo ''n'' imajupostoji u [[Engleskaengleski jezik|Engleziengleskom jeziku]], pišuu gakojem se piše dvoslovom ''ng'', što najčešće nije ''n + g''), treći glas u ''sastančiti'' ako dobro izgovaramo ''č'' (takav ''n'' imaju [[indija|indijski jezici]] jezici), četvrti ''[[anđeo]]'' (takavtakvo ''n'' imajupostoji u [[Rusijaruski jezik|Rusiruskom jeziku]]). Otkako se u [[čovjek|čovječanstvu]] piše,Nikada nije bilo pravopisa u kojem bi prevladavalo fonetsko načelo,. neštoNešto jače bilo je zastupljeno u [[sanskrt]]skome pravopisu, ali pisanje su u tometom jeziku uveli učeni ljudi tek kada je on već bio mrtav kao u [[Evropa|EuropiEvropi]] [[latinski jezik|latinski]], pa nije bilo naroda koji bi se mogao buniti.

Dok se u [[znanost]]i nije razlikovala [[fonetika]] od [[fonologija|fonologije]], pravopise uređene prema fonološkome načelu nazvali su fonetskima, a mnogi ih laici i danas tako zovu. Fonologija se ne bavi ljudskim glasovima kao fizičkim pojavama, nego glasovima kao fizičkim pojavama, nego glasovima kako se odražavaju u svijesti prosječnoga govornika određenog jezika, pa su onda za nas svi gore navedeni fizički različiti glasovi tipa ''n'', Tako shvaćen glas zove se [[fonem]] i piše se u kosim [[zagrada]]ma (primjericenaprimjer fonem /n/). Prema fonološkome načelu pišu se isti fonemi uvijek jednako. Tako mi prema fonološkome pravopisu pišemo ''vrapca'' iako je [[nominativ]] ''[[obični vrabac|vrabac]]'', jer je glas ''p'' u ''vrapca'' za našu svijest (a ovaj put i fizički) savršeno jednak kao u ''p'' u ''hropca'' prema nominativu ''hropac''.

Treće se načelo naziva morfonološkim (ili rjeđe i duže morfofonološkim). Prema tome načelu ne označuju se u pismu fonemi koji se stvarno izgovaraju, nego se zadržavaju slovni znaci foneme u osnovnome obliku. Ako je osnovni oblik nominativ ''[[vrabac]]'', onda po tome načelu i u genitivu treba biti ''vrabca''. Morfonološko su načelo u starijoj [[filologija|filologiji]] zvali etimološkim (korijenskimkorjenskim), a mnogi ga i danas tako zovu, jedni iz neznanja, drugi svjesno radi difamacije onih koji se slažu.

Sljedeće, četvrtoČetvrto načelo, jest etimološko (korijenskokorjensko). Ni ono, kao ni fonetsko, nije do sada prevladavalo ni u čijemjednom pravopisu. U morfonološkome pravopisu znamo da je ''b'' u ''vrabca'' prema ''vrabac'', ''t'' u ''svatba'' prema ''svadbi'', ''d'' u ''sladka'' prema ''sladak'', i slično.

== [[Historija|Historijsko]] načelo ==

[[Ruski jezik|Rusko]] pisanje ''--ogo'', ''--ego'' umjesto ''-ovo'', ''--evo'', može se objasniti ne samo etimološkim nego i drugimhistorijskim načelom, historijskim. A ponekadPonekad je teško razlikovati i morfonološko načelo od historijskogahistorijskog. Dobre primjere za primjenu historijskoga načela nudi [[francuski jezik|francuski]] pravopis --, u njemkojem se i danas veoma često piše kako se nekoć izgovaralo. Tako se za "''100"'' piše ''cent'', a danas se izgovara ''sa'' (a = nosni a)