Razlika između verzija stranice "Penologija"

Pojam penologije obuhvaćaobuhvata izvršno krivično pravo kao granu pravne nauke, te svoju naučnu i praktičnu djelatnost usmjerava u prvom redu na proučavanje izvršenja kazne lišenja slobode, ostalih kazni, kao i drugih sankcija (zaštitne mjerevaspitne, mjere sigurnosti, uvjetneuslovne osude sa zaštitnim nadzorom; sankcije za privredne prestupe – oduzimanje imovinske koristi, sankcije za prekršaje; sankcije za krivična djela međunarodnog prava).

Pod tim podrazumijevamopodrazumjevamo izučavanje raznih pravnih i vanpravnih aspekata/problema koji se javljaju u vezi sa izvršenjem tih sankcija u nastojanju da se postigne svrha propisivanja tih sankcija.

Naziv „izvršno krivično pravo“ nije ustaljen u teoriji, a i penologija često ima različita značenja. Ipak,zadaća penologijepenologija danas jemora da se bavi proučavanjem svih krivičnih i kaznenih sankcija koje postoje u jednoj zemlji, načinom i postupkom njihovog izvršenja, odnosno njihovim međusobnim odnosom.

'''Imovinska kazna''' se razvila vremenom iz kompozicije (otkupnine), tako da danas obuhvaćaobuhvata dvije vrste sankcija: novčanu kaznu i zapljenukonfiskaciju imovine. Ove vrste sankcija se često kritizirajukritikuju u teoriji zbog toga što nisu osobnelične prirode, što pogađaju siromašnesiromaćne više nego bogate, jer se mogu zamijeniti kaznom zatvora i jer ne utječuutiču na preodgajanjeprevaspitavanje počiniteljapočinilaca.

'''Novčana kazna''' se sastoji u obavezi osuđenika da u određenom roku uplati sudskom presudom utvrđeni novčani iznos u korist države. Može se izreći kaobiti glavna i kao sporedna kazna (umjesto kazne zatvora, ali i kumulativno sa tom kaznom.

ZapljenaKonfiskacija imovine se sastoji u oduzimanju osuđenikove imovine koju je posjedovao u vrijeme donošenja presude, bez naknade, u granicama koje su određene zakonom. Sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o njenoj primjeni i to samo kada je zakonom određena kao sporedna kazna uz kaznu zatvora. Može biti opća i specijalna.

- Sakaćenje (odsijecanjeodsjecanje dijelova tijela) po principu „oko za oko, zub za zub“, izvršava se na javnim mjestima i zavisno od vrste krivičnog djela – ruke za krađu, oči za špijunažu, penis za seksualne delikte itd.

- Šibanje je dugo vremena imalo široku primjenu prema počiniteljima svih vrsta delikata (u prvom redu prekršaja); muškarci se šibaju po cijelom tijelu, dok žene samo po stražnjici, takođertakođe javno.

Od 18.stoljeća nadaljevijeka naovamo, u EuropiEvropi jesu razvijenorazvijeni pet sistema izvršenja kazne zatvora:

- Ćelijski (usamljenički)sistem, u kojem je svaki zatvorenik za sebe, izoliranizolovan u „ćelijama“, izdržavao kaznu odsječen od drugih zatvorenika i svijeta.

- Auburnški sistemAuburnski je uveden u New Yorku kao zamjena za usamljenički, gdje su zatvorenici izolovani u ćelije samo noću, a danju okupljani na zajedničkom radu i druženju uz zabranu sporazumjevanja.

- Progresivni sistem se javlja u 19. stoljećuvijeku u Engleskoj pod utjecajemuticajem ideja o preodgoju i popravljanju osuđenika za povratak u društvo kao zdravog i odgovornog građanina. Zatvorenik je kaznu izdržavao u tri dijela, a zavisno od svog ponašanja prelazio je u sljedeći, lakši nivo.

- Irski ili intermedijarni sistem je napredni engleski model, u kojem osuđenik u trećem nivou ne biva pušten na uvjetnuuslovnu slobodu nego ga se priprema posebno za povratak u društvo.

- ambulantni tretman se obavlja u psihološim institucijama a prema alkoholičarima, narkomanima i drugim osobama koje su smanjene uračunljivosti;

- upućivanje na obuku u redovnim školama i na posebne treninge;, posebnoprevashodno se odnosi naza maloljetnike,

Niz međunarodnopravnih akata u EuropiEvropi nalaženalažu uvođenje neke ili svih ovih mjera u krivičnopravne sisteme u cilju ublažavanja ili umanjenja retributivnog karaktera kazni.

Po zastupnicima teorije društvenog ugovora, sami građani su se odrekli prava da kažnjavaju zlikovce u korist države nakon što su uvidjeli da sami to više i ne mogu vršitida vrše.

Pravne teorije osnovuosnov nalaze u ovlaštenju države da regulirareguliše ponašanje ljudi na svom teritoriju (suverenitet), pa samim tim i kazni kršenje tih propisa.

Postavlja se pitanje i štošta je cilj kažnjavanja – drugim riječima, štošta se želi i štošta se može postići primjenom kazne prema počiniteljimapočiniocima krivičnih djela. Ovdje imamo tri vrste teorija: apsolutne se zalažu zada je kazna kao odmazduodmazda društva onome koji je nanio štetu tom istom društvu; relativne teorije kažnjavanju prilaze sa preventivnog stajalištastanovišta, tj. namjena kazni ne smije biti odmazda, nego i prevencija, te povratak počiniteljapočinioca u društvo (prevencija može biti individualna i opća).

Mješovite teorije spajaju elemente apsolutnih i relativnih teorija, tako da je i naš zakonzakonodavac na isti način pristupio ovom problemu, jasno definirajućidefinišući ciljeve kažnjavanja.