Razlika između verzija stranice "Rimska književnost"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 89:
''Pastirskim pjesmama'' Vergilije je ušao u krug Mecenata, koji ga je podstakao da napiše didaktičan ep ''Pjesme o zemljoradnji'' (''Georgĭca'') u četiri knjige, od kojih svaka obrađuje jedan vid poljoprivrede: ratarstvo, voćarstvo, stočarstvo i pčelarstvo. Djelo je napisano u duhu Augustove obnove i slavi italsko tlo prikazujući idealizovani seoski život, u kojem se ogleda stvaralačka snaga rimskog naroda u miru koji je uspostavio August.
 
Posljednje, najveće i najpoznatije Vergilijevo djelo jeste ep ''[[Eneida]]'' (''Aenēis'') u dvanaest knjiga. U njemu je opjevana priča o trojanskom junaku Eneji, koji po zadatku bogova dolazi u Italiju u Lacij i nakon pobjede nad rutulskim kraljem Turnom u zajednici sa starosjediocima osniva novu postojbinu i tako postaje praotac Rimljana. Koristeći se ovom temom Vergilije, spajajući mit sa savremenošću, uzvisuje rod Julijevaca, koji navodno potiče od Enejinog sina Jula, te pjeva o slavi rimskoga naroda. Veliki Homerov uticaj vidi se u obradi pojedinih epizoda i likova, u izboru pojedinih riječi i naročito u kompoziciji epa (1―6. knjiga prema [[Odiseja|''Odiseji'']], 7―12. knjiga prema [[Ilijada|''Ilijadi'']]). Vergilije je rano postao školski pisac, a njegov uticaj na razvoj europskogevropskog pjesništva bio je ogroman.
 
Drugi veliki pjesnik Augustovog doba bio je [[Kvint Horacije Flak]] (''Quintus Horatius Flaccus'', 68―8. p.n.e.), rodom iz Venuzije u južnoj Italiji. I on je pripadao Mecenatovom krugu u koji ga je uveo Vergilije. Horacije se u književnosti pojavio ''Epodama'' i ''Satirama''. Naziv ''Epode'' (''Epōdon libri'') dobila je zbirka od 17 pjesama po tome što je većina napisana u jampskim epodama, dvostisima sastavljenim od jampskog trimetra i jampskog dimetra, od kojih se ovaj drugi prema grčkom zvao ''epoidos'' ("pripjev"). Sam pjesnik zvao ih je ''Jambi'' (''Iamboi'') i u njima je, ugledajući se na grčkog pjesnika Arhiloha, tonom lične poruge protiv izopačenih pojedinaca rimskog društva, protestirao naročito protiv bezumlja građanskog rata.