Razlika između verzija stranice "Pantomima"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 18:
Pantomima je umjetnost [[tišina|tišine]]; poezija visokog kultiviranog pokreta. Mimos ili mim od [[starogrčki|grč]]. mimos-podražavatelj, podražavanje; prvobitno je osobit način predstavljanja u [[antika|antičkom]] [[kazalište|kazalištu]]. Pantomima (panto-sve, mimos-podražavanje) spominje se još u [[Stara Grčka|staroj Grčkoj]] i [[Rimsko Carstvo|Rimu]], a i u zapisima putopisaca po [[Daleki Istok|Dalekom Istoku]].
 
== Nastanak i razvoj pantomime u EuropiEvropi ==
 
Nažalost, gledajući razvoj pantomime kroz različite epohe, ne možemo naći opis koji se prenosio i razvijao sa koljena na koljeno, vec samo neke stanice, koje su nastale pod određenim okolnostima govornog ili muzičkog teatra kao jedan nijemi, tjelesno izraženi teatar.
Pantomima antike i današnja, moderna pantomima se razlikuje jedna od druge. Prva forma pantomime je nastala u antičko vrijeme. U Grčkoj, glumci su igrali mitološke tematike koje su gledaocima bile poznate. [[Kor]] koji se sastojao od 30 do 40 osoba je pjevao ili komentirao glumčeve namjere na sceni. Arena je primala i do 20.000 posjetilaca, i glumci su koristili velike maske te stajali na visokim štapovima kako bi bio viđen sa velikog odstojanja. Kasnije,u starom [[Rimu]] nastaje jedna teatar forma koja u središte pažnje stavlja nijemog solistu, pantomimičara. Pantomima je u starome rimu bila jako popularna, a glumci veoma cjenjeni.
 
Početak 17 stoljeća je druga stanica u razvoju umjetnosti pantomime. Nastala je pod sasvim drugačijim okolnostima. Nekim teatrima, zakonom nije bilo dozvoljeno da govore, dok su neki teatri imali privilegije govora.Glumci koji su igrali u tišini, kroz pokrete su tražili nove teatralne puteve i na taj način uspjevali da izbjegnu zakon privilegiranih. Italianska Commedia dell arte koja je sa svojim karakterima Arlekina, Kolumbine, Kapitana, Pantalonea i sa svojim karakter maskama imala je najveći uticaj na teatre širom EuropeEvrope.
Početkom 18 stoljeća, u Parizu je nastupao legendarni [[Jean Gaspard Deburau]] (Žan Gaspard Debiro) u ulozi Pierrot (Pjeroa) u Thèàtre des Funambules. Njegova figura je melanholicni, vječno zaljubljeni Pierrot sa dugim bijelim kostimom, koji u tišini podnosi bol neuzvraċene ljubavi, stajala je tada u kontrastu sa karakterima [[Melodrame]] koje su tada bile u [[modi]].