Razlika između izmjena na stranici "Jean Baptiste Siméon Chardin"

nema sažetka izmjene
Već se samim odabirom tema, genre-scena, [[mrtva priroda|mrtve prirode]] i portreta bitno suprotstavlja pomodnoj maniri [[aristokrat]]a kasnoga [[barok]]a i [[rokoko]]a slikajući domaćinske, građanske intimne [[interijer]]e s likovima u zatvorenim i tamnim prostorima ili pak mnogobrojne mrtve prirode s najraznolikijim bogatstvom sadržaja: od Lule i vrčeva do Bakrenog kotla, Kolača ili pak [[raža|Raže]] i [[Zec]]a. Odslikati psihički izraz modela bio je jedan od osnovnih zahtjeva realističkoga Chardinova portreta, najčešće dijela neke komorne scene ili prikaza u interijeru. Upravo intimnost tih kompozicija osnovna je odlika Chardinova slikarstva.
 
Jednostavnost svagdašnjice dovedena do monumentalnosti Chardina je dovela do velike popularnosti još za života, a u historiji mu evropske likovne umjetnosti osigurala mjesto slikara građanskog sloja i malih, običnih ljudi. Uloga toga velikog slikara u povijestihistorije slikarstva mnogo je veća i važnija nego li se to na prvi pogled može činiti. Do smrti, 6. decembra 1779., Jean Baptiste Simeon Chardin postao je jedan od onih velikih umjetnika čija je snaga djela zadirala i izvan područja umjetnosti i slikarstva i upozoravala na rastuću snagu [[buržuazija|buržoazije]] i jačanje njezina duha što će već nepuno desetljeće poslije, upravo u samome Parizu, veličanstveno i dramatično stupiti na svjetsku historijsku pozornicu.
 
[[Kategorija:Francuski slikari|Chardin, Jean Baptiste Siméon ]]
12.380

izmjena