Razlika između verzija stranice "Heuristika"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
{{Preuređivanje}} |
No edit summary |
||
Red 3:
odgovara na pitanja; šta se može naučno istražiti? šta se ne može? šta je aksiom?
Bibliografska heuristika je važna faza u izradi bibliografija, a podrazumijeva pronalaženje, analiziranje i sređivanje raznih podataka iz bibliografskih izvora.
Heuristika proizlazi iz grčke riječi heurisko, a znači metode istraživanja novih spoznaja, vještina, te vještina pronalaženja istine.
Pojam bibliografske heuristike prvi je uveo N. Ju. Uljanskij u njegovom radu “Bibliografsko istraživanje” objavljenom u sovjetskom časopisu Bibliografija 1929.g.
Ruski teoretičar Berkov smatra heuristiku samostalnim područjem bibliografije koja se bavi znanstvenim istraživanjem.
Naziv heuristika izašao je vrlo rano iz uporabe i zamijenio ga je naziv istraživanje, kojem se dodaje naziv discipline za koju se istraživanje provodi.
Matko Rojnić u svojem radu “Bibliotekarstvo i nauka” upućuje na važnost izrađivanja bibliografija u knjižnicama.
Za potrebe izrade bibliografije mora se moći utvrditi njezina svrha, zahvatiti građa određenog područja i osigurati pouzdani i dosljedni podaci o građi.
Sposobnost je bibliotekara tj. bibliografa da istražuje, pronalazi i kritički preuzima te ocjenjuje druge podatke o knjizi, a za to je neophodno utvrditi metode i način izrade bibliografije, dakle bibliografsku heuristiku.
Postoje određene metode bibliografskog rada koje se odvijaju u nekoliko faza:
1. sastavljanje temeljnog programa rada
2. proučavanje prethodnog znanja o predmetu
3. pronalaženje gradiva u raspoloživim izvorima
4. popisivanje i razvrstavanje bibliografskih jedinica
5. klasificiranje gradiva
6. stvaranje bibliografskog niza – konačne cjeline
7. oblikovanje kazala i drugih pratećih tekstova važnih za korisnika
Veliku važnost u oblikovanju bibliografije imaju bibliografska pomagala – npr. enciklopedije, knjižnični katalozi, elektroničke baze podataka.
Pri izradi bibliografija važno je postaviti pravila čija primjena omogućuje ujednačenost bibliografija.
Izuzetno je važno da svaka bibliografija u svom potpuno obliku bude pregledna.
U sovjetskoj teoriji bibliografije poznata su tri načina istraživanja:
1. Intuitivna metoda – začetnik je N. Ju. Uljanskij koji smatra istraživanje početnom dionicom svakog bibliografskog rada.
Primjena ove metode uključuje četiri faze:
- istraživanje
- opis
- klasifikacija
- zaključni radovi
2. Empirijski pravac – A. G. Fomin, usmjeren je na književno – povijesna istraživanja, a Fomin smatra da se umjetnost pronalaženja materijala oslanja na bibliografski osjećaj i dugotrajno osobno iskustvo.
3. Dijalektičko – logički princip – začetnik je P. N. Berkov koji smatra da su pojave u bibliografiji usko povezane sa ostalim pojavama iz drugih grana kulture.
Smatra da je važan element pronalaženja bibliografskog izvora temeljito poznavanje teme za koju se bibliografsko istraživanje obavlja.
Za izradu vrijedne i pouzdane bibliografije, bibliografska heuristika je nezaobilazna faza rada koja zahtijeva stručnost, marljivost i preciznost onih koji obavljaju taj zahtjevan posao.
|