Razlika između verzija stranice "Konzul"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Eastonwest (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Red 3:
[[Licinijev zakon]] iz [[367 p.n.e.]], potvrđen plebiscitom [[312 p.n.e.]], predviđa da jedan od konzula može biti i [[plebejac]], a [[172 p.n.e.]] su po prvi put oba konzula plebejci.
 
Konzuli su stupali na dužnost [[15. mart]]a a od [[153 p.n.e.]] od [[1. januar]]a i po njima je nazivana godina. TijekomTokom republike, vojne prerogative su činile glavni dio konzularne vlasti ('''imperium consulare'''). U ratu su podijelili zapovjedništvo nad vojskom na dva posebna ratišta, ali su mogli djelovati i skupno – u tom su se slučaju mijenjali u zapovjedništvu. U početku su mogli čak stvarati i saveze i ugovore, a kasnije su se morali ograničiti samo na vojne uredbe, a ukoliko je bilo političkih imale su samo preliminarnu osobinu dok ih [[Rimski Senat|Senat]] ne odobri.
 
Svoje vojne dužnosti konzuli nisu mogli izvršavati u [[Rim]]u, a od [[Kornelije Sula|Sulina]] vremena ni u [[Italija|Italiji]], izuzev glede vojne obveze i svog trijumfa. Ipak, u izuzetnim slučajevima u Italiji, ali izvan Rima su mogli dobiti neograničenu vlast. Isprva konzuli su birali i vojne tribune, što je kasnije prešlo na ''komicijske skupštine'', a konzulima ostaje samo izbor ''centuriona'' i ''dekuriona''. Po isteku roka, konzul je po odluci Senata mogao ostati još jednu godinu na čelu jedne ili više provincija sa titulom '''prokonzula'''.
 
TijekomTokom [[Rimsko Carstvo|Carstva]] konzuli su najviši predstavnici Senata i zajedno sa senatom i gube postupno svaki značaj, prije svega u vojnom. U [[Dioklecijan]]ovo doba, konzuli su još samo počasna zvanja, a u [[Konstantin I. Veliki|Konstantinovo]] doba, [[Konstantinopolj]] je bio sjedište jednog konzula sve do polovine 6. stoljeća.