|
Frankopani, a uz njih i [[knezovi Zrinski|Zrinski]] spadaju među najznačajnije i najpoznatije hrvatske velikaške rodove koji su od XI. do XVII. stoljeća, vrlo usko bili povezani s poviješću, prošlošću i sudbinom hrvatskoga naroda i Hrvatske. Stoljećima su članovi tih velikaških rodova bili nositelji i branitelji Hrvatske od nadmoćnijega osmanlijskoga osvajača, ali i odlučni protivnici sve opasnijega [[Habsburgovci|habsburškoga]] carskog apsolutizma i njemačkoga hegemonizma, koji se je u duhu europskoga merkantilizma nastojao učvrstiti u čitavoj [[Habsburška monarhija|Habsburškoj Monarhiji]]. I prošlost tih dvaju rodova međusobno je isprepletena bračnim vezama, prijateljstvima i sudjelovanjima u skoro svim značajnijim zbivanjima u Hrvatskoj, osobito na bojištima u obrani Hrvatske od osmanlijskoga osvajača.
Krčki knezovi Frankopani su jedina obitelj na jadranskim otocimaostrvima koja se razvila do moći u europskim razmjerima. Smatra se da potječu iz '''Gradeca''' - danas napuštenog dvorca kraj [[Vrbnik]]a, a prvi je poznati član ove domaće obitelji plemenita roda bio bio '''Dujam''' koji je [[1118]]. godine sklopio s [[Mlečani]]ma ugovor da će kao mletački vazal upravljati otokomostrvom.
Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su [[1163]]. godine dva njegova sina: '''Bartol I.''' i '''Vid I.''' Treći sin '''Bartol II.''' "bio je valjda još nedorasao, pak tako su otčevinu preuzela dva starija brata". Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankopanskih potomaka – sve do Bartola IV i Vida V.
Krčki knezovi ime '''Frankopani''' uzimaju tek nakon mnogo godina svoje pristutnosti na ovim prostorima. Neki povjesničari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA” te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava (simbol [[Mlečani|Venecije]]) koja lome kruh (frangere pane – lomiti kruh).
PotječuPotiču od knezova krčkih, a do sredine XV. stoljeća, osim otokaostrva [[Krk]]a, stekli su posjede u županiji [[Gacka (pokrajina)|Gackoj]] s [[Otočac|Otočcem]], do [[Slunj]]a i [[Cetingrad]]a, [[Pounje|Pounja]], [[Vrlika|Vrlike]], Ostrovice i [[Skradin]]a. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama sa [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijama]]. U XVII. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od [[Bosiljevo|Bosiljeva]] i [[Severin na Kupi|Severina na Kupi]] do [[Novi Vinodolski|Novoga]] u [[Vinodol]]u. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: [[ban]]ova, književnika i ratnika. Među poznatijima su knez [[Bernardin Ozaljski]], sudionik [[Krbavska bitka|bitke na Krbavskom polju]] [[1493]]., poznati branitelj Hrvatske i osobito poznat po protuosmanlijskom govoru koji je kao starac održao pred njemačkim staležima [[1522]]. u [[Nürnberg]]u te njegov sin [[Krsto Ozaljski]] (1482.-1527.), poznati ratnik protiv Osmanlija, [[Mlečani|Mlečana]] i [[Habsburgovci|Habsburgovaca]], "skrbnik i zaštitnik kraljevstva" koje je kao hrvatske zaslužnike poznati književnik [[Milutin Cihlar Nehajev]] prikazao u romanu "Vuci", primorski i karlovački general i ogulinski kapetan (1589.-1652.)[[Vuk Krsto Tržački]], njegova djeca književnica [[Katarina Zrinski|Katarina ud. Zrinski]] (1625.-1673.) i pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan [[Fran Krsto Frankapan]] (1643.-1671.) koji se je svom puninom pridružio svomu šurjaku u borbi protiv bečkog apsolutizma.
Knezovi Frankopani omogućili su franjevcima dolazak na otočićostrvce [[Košljun]] na [[Krk]]u. Ivan VII i [[Martin Frankopan]] dobili su od Pape [[Nikola V.|Nikole V.]] dozvolu (bulu- koja se danas nalazi u samostanu) da franjevci preuzmu “MOSTIR” – Košljun [[1447]]. Godine. Uz pomoć 1000 dukata Ivana Frankopana obnovio se samostan na Košljunu.
[[Ivan Frankopan]] – pjesnik, usadio je ljubav za otok[[ostrvo]] i svojoj kćerci [[Katarina Frankopan|Katarini Frankopan]]. Iako udana u Veneciji i u izgnanstvu, ona oporučno ostavlja drugih 1000 dukata (u ono vrijeme veliku svotu) samostanu na Košljunu – uz uvjet da bude pokopana “u zemlji svojih otaca”. Kod ulaza u crkvu i danas se nalazi njen grob s originalnom nadgrobnom pločom. Katarina je prenesena na Košljun 9 godina iza svoje smrti [[1529]]. Godine.
[[1671]]. godine “Judicium delegatum” – posebno određen sud osuđuje Frana Krstu Frankopana na smrt zato što nije prijavio [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]] i što je pozivao na ustanak. Ban Petar Zrinski osuđen je zato što je htio postati vladar.
| 