Razlika između verzija stranice "Hrvatsko proljeće"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
mNo edit summary
Red 4:
== Razvoj ==
 
Objavljivanjem [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] [[1967]]. pokrenuo je javnu debatu o položaju [[Hrvati|Hrvatskog]] naroda u Drugoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]. Hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda, i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan od glavnih ciljeva pokreta bili su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti hrvatskom narodu što je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom jugoslavenskog režima, zbog grijeha [[NDH]]. Ovo sustavno potiskivanje nacionalne pripadnosti režim je objašnjavao potrebnim da bi se očuvao mir između dva najbrojnija naroda u Jugoslaviji: Hrvata i [[SrbiSrb]]a, no te mjere su išle iznad očuvanja "delikatnog mira". U to vrijeme u Jugoslaviji ekonomija Hrvatske bila je izrabljivana od strane federalne vlade: 50% deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je hrvatska zadržavala samo 7%, isto tako od federalne vlade [[SR Hrvatska]] je dobivala samo 16.5% proračuna dok je [[SR Srbija]] dobivala oko 46.6% (1965 do 1970). Mnogo puta SR Hrvatska se "odricala" svoje alokacije u korist "nerazvijenih krajeva". Hrvatsko proljeće nije se samo zaustavilo na rješavanju nacionalnog pitanja, već je išlo i na ekonomiju, novčanu tokove, raspodjelu novca iz federalnog proračuna, te pripajanje prostora [[Hercegovina|Hercegovine]] Hrvatskoj.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika bila je zapravo reakcija na tzv. "Memorandum SANU" (Srpske akademije nauka i umetnosti) koji se bavio "neravnoparavnošću" srpskog naroda u Jugoslaviji. Međutim treba znati da je u to vrijeme i u Srbiji postojala tzv. "liberalistička stuja" koja je zastupala "politiku čistih računa" u ekonomskim pitanjima, a predvodili su je Latinka Perović i Branko Pavlović(?). Gle paradokasa, "njihova" Latinka bila je pandan "našoj" Savki.
Tito je u početku podupirao liberalistička stujanja, a zatim ih sve "pomeo" čuvenom "Sjednicom u Karađorđevu" dok je Milošević (kao predsjednik CKSK Beograda "dokusurio" tu struju u Srbiji.