|
[[Slika:Košičevi grob.JPG|thumb|right|195px|Košičevi grob.]]
'''Jožef Košič''' ([[mađarski jezik|mađ.:]] '''Kossics József''') (oko [[9. oktobar|9. oktobra]] [[1788]]. Bogojina, – [[26. decembar]] [[1867]]. Gornji Senik) je [[Slovenija|slovenski]] [[pjesnik]], pisac, [[historičar]], etnolog i rimokatolički svećenik, hrvatskog porijekla.
Rođen je u [[Prekmurje|Prekmurju]], u [[Mađarska|Mađarskoj]] (danas [[Slovenija]]). Njegov otac Jožef Košič je bio [[Varaždin|varaždinski]] školmeštar (učitelj), majka mu je bila Ana Kregar, niža plemkinja iz [[Ivanec|Ivanca]].Ivaneca, Brata Franjebrat Košičamu je bio Franjo Košič, također svećenikasvećenik iz [[Zagreb]]a.
Pohađao je gimnaziju u [[Kiseg]]uKisegu (mađ. ''Kőszeg'') i [[Sambotel]]uSambotelu (mađ. ''Szombathely''). Bio je kapelan u Prekmurju, [[Beltinci|Beltincu]]Beltincima (''Belatinc''), [[Turnišće|Turnišću]] (''Bántornya''), [[Rogašovci|Rogašovcima]] (''Szarvaslak''), i [[Sveti Jurij (Prekmurje)|Svetom Jurju]] (''Vízlendva'').
Svećeničku službu isprva je obavljao u [[Donji Senik|Donjem Seniku]] (''Alsószölnök'') ([[1816]].-[[1829]]). Od [[1829]]. do [[1867]]. godine je bio svećenik u Gornjem Seniku. Tamo je i umro u 80. godini života.
[[1829]].-[[1867]] godine bio u [[Gornji Senik|Gornjem Seniku]] svećenik (''Felsőszölnök''). Tamo je i umro u 80. godini života.
Prvo svoje djelo napisao je na mađarskom, a naslovio ga je '''„Jeslu"Jeslu li u Mađarskoj Vandali?“'''" (''Vannak e Magyar Országban Vandalusok?''), jer je držao da su Slovenci u Mađarskoj potomci Vandala. Monografija '''„O"O Vendima i Totima u Mađarskoj“'''Mađarskoj" (''A Magyar Országi Vendus-Tótokról 1824.-28.'') prvo se pojavila anonimno u [[Beč]]u [[1824]]. godine, a zatim pod pravim imenom u novinama '''„Tudmányos"Tudmányos gyűjtemény“'''gyűjtemény" (''Znanstvena zbirka'') [[1828]]. godine. [[1829]]. godine pojavila se i na njemačkom. Na slovenskom jeziku pojavila se tek [[1992]]. godine. Djelo govori također o Slovencima u Mađarskoj.
Na groblju se nalazi njegov grob s pločom i natpisom na [[mađarski jezik|mađarskom jeziku]]. U crkvi mu je postavljena spomen ploča, a i seniška osnovna škola nazvana je po njemu. Ta činjenica ima veliku važnost za očuvanje nacionalne svijesti u mađarskih Slovenaca. Košič se dosta zanimao za povijest, a pogotovo povijest PerkmurjaPrekmurja.
===Djela===
[[Slika:Spomen ploča Jožefa Košiča.JPG|thumb|right|165px|Spomen ploča u crkvu.]]
* '''O Vendima i Totima u Mađarskoj''' (''O vendskih-totih na Vogrskom, [[1824]].-[[1828|28]].'')
* ''Krátki Návuk Vogrskoga Jezika za Začetnike'', [[1833]].
* '''Križni put u 14 postaja''' (''Križna paut na XIV. štácie ali postojališča, [[1843]].'')
* '''Starine Železnih i Zalaskih Slovenaca''' (''Starine železnih ino salaskih Slovencov, [[1845]].'')
* ''Zborisani Sloven in Slovenka med Műrov in Rábov, [[1845]].-[[1848|48]].''
* '''Povijest mađarskog kraljevstva''' (''Zgodbe vogerskoga kralestva, [[1848]].'')
* '''Isuse, moja žudnjo''', (''Jezuš moje poželenje [[1851]].'')
====IzvorIzvori====
* '''Marija Kozar – Francek Mukič:''' Slovensko Porabje, Mohorjeva družba [[Celje]], [[1982]].
[[Kategorija:Slovenski pisci]]
| 