Razlika između izmjena na stranici "Ljiljana Molnar-Talajić"

člankre treba operisati od esejizma, ovo je enciklopedija, i metafore, hiperbole (naj naj naj, glas poput slavuja i sl.) nemaju mjesta u enciklopediji
(člankre treba operisati od esejizma, ovo je enciklopedija, i metafore, hiperbole (naj naj naj, glas poput slavuja i sl.) nemaju mjesta u enciklopediji)
|država za kategoriju =Bosna i Hercegovina
}}
'''Ljiljana Molnar-Talajić''' ([[Bosanski Brod]], [[30. decembar]] [[1938]]. - [[Zagreb]], [[18. septembar]] [[2007]].), najvećaistaknuta [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] [[opera|operna]] [[diva]] i [[sopran]]istica s jednim od najmoćnijih glasova na našim prostorima Balkana.
 
Studij solo pjevanja završila na [[Muzička akademija|Muzičkoj akademiji]] u Sarajevu [[1961]]. u klasi prof. [[Bruna Špiler|Brune Špiler]], a [[1963]]. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je još za studija u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1959]]. godine, kao grofica u [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozartovu]] "Figarovu piru". Petnaest godina pjevala je u [[Sarajevo|Sarajevskoj]] operi, a od [[1975]]. do [[1980]]. godine bila je prvakinja [[Zagreb]]ačke opere. U tom trenutku iza sebe je već imala briljantan početak onoga što će se poslije pretvoriti u jednu od naših najsjajnijih opernih priča. Za svoju Ćo-ćo San nagrađena je u [[Tokio|Tokiju]] [[1967]]. godine, a [[1969]]. kao Aida na [[Firenca|firentinskom]] Maggiju Musicale, pod ravnanjem [[Zubin Mehta|Zubina Mehte]], postaje istinska svjetska primadona: "posljednji veliki [[Giuseppe Verdi|verdijanski]] glas", kakoprema je nedavno ustvrdio jedan istaknuti [[Austrija|austrijski]]nekim kritičartvrdnjama.{{izvor}} Slijedile su najveće svjetske pozornice: [[Beč]]ka državna opera, [[Milano|milanska]] Scala, [[London|london]]ski Covent Garden, [[New York City|newyorški]] Metropolitan.
 
Ljiljana Molnar-Talajić bila je nenadmašna Aida, na svom vrhuncu najveća od najvećih, koja je bila njezin "zaštitni znak". Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada [[Parma|Parme]].
 
U vrijeme njezinenjene najveće umjetničke snage kritičari su se nadmetali u traženju komplimenata za njezinnjen glas ("boje opala", kako je netkoneko nadahnuto napisao), moćnom u visinama i beskrajno nježnom u pianissimu. Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu.
 
 
{{DEFAULTSORT:Molnar Talajić, Ljiljana}}