U tom Platonovom djelu glavni protagonisti su sveceniksvećenik Eutifron i [[Sokrat]]. Raspravljaju o skorašnjem sudenjusuđenju Sokratu i o tome što je to poboznopobožno. Kao i u svim ostalim dijalozima SakratovSokratov sugovornik je doveden u stanje nekonzistentnosti i proturjecjaproturječja. Sokrat ovdje pita nešto veoma zanimljivo, a to je: "Da li je dobro ono stošto je bogovima milo ili je to bogovima milo zato stošto je dobro?" Na neki nacinnačin sugerira misao;da: Da li su bogovi kriterij dobra ili se oni nekako usmjeravaju k tom dobru. Sokrat je vjerovao viseviše ovo drugo, on se bavio ljudskom mudroscumudrošću i bio je izraziti eticaretičar i moralist, ali ne povrsnopovršno i unutar prodika vec logickilogički i dosljedno stošto je pokazao kako svojim zivotomživotom tako i kroz principe koje je sljedio vezano i za vlastitu smrt. Eutifron je zanimljivo djelo i kako tako priblizavapribližava nas Sokratu jer kao i vecinavećina Platonovih djela zavrsavazavršava o aporiji, ali ovdje se ciničini da Sokrat uistinu ne hini neznanje vecveć da ne zna.Bas Baš nas to neznanje priblizavapribližava Sokratu. U Eutifronu je uistinouistinu mogucemoguće da on ne zna sto je poboznopobožno, jer tu se radi o bozanskojbožanskoj mudrosti, a ne o onoj kojoj je Sokrat posvetio svoj zivotživot: ljudskoj mudrosti tj.cudorednomzivotučudorednom životu.