Razlika između verzija stranice "Ante Marković"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
mNo edit summary
Red 20:
'''Ante Marković''' ([[Konjic]], [[Bosna i Hercegovina|BiH]], [[25. novembar]] [[1924]]), hrvatski i jugoslavenski političar.
Diplomirao je elektrotehniku na Univerzitetu u [[Zagreb]]u [[1954]]. godine. Dugo je radio u preduzeću "Rade Končar", Zagreb, najprije kao dizajner, zatim kao šef odsjeka za ispitivanje, a potom kao pomoćnik tehničkog direktora i na kraju kao pomoćnik genrealnoggeneralnog direktora.
 
Od [[1961]]. do [[1984]]. godine bio je generalni direktor ovog preduzeća, koje je brojalo 25.000 zaposlenih. Politikom se počeo baviti [[1982]]. pai do kraja [[1991]]. godine bio je na slijedećimsljedećim položajima:
 
* Predsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]] ([[1982]] – [[1986]]).
Red 28:
* Predsjednik Saveznog Izvršnog vijeća [[SFRJ|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]] ([[16. mart]]a [[1989]]. do [[20. decembar|20. decembra]] [[1991]].), zapravo premijer SFRJ.
 
Predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća, dakle ''de facto'' premijerom SFRJ, imenovan je marta 1989. godine, nakon ostavke [[Branko Mikulić|Branka Mikulića]]. Krajem 1989. godine pokrenuo je ambiciozan program ekonomskih reformi, dotad neviđenih u SFRJ, koje sesu uključivale i stabilizaciju [[Valuta|dinara]], kao i [[Privatizacija|privatizaciju]] putem dodjele akcijadionica radnicima. Rezultat je bio zaustavljanje [[Inflacija|inflacije]], koja je uzela maha tokom osamdesetih godina 20. vijeka, kao i brzo i značajno, premda kratkotrajno, povećanje životnog standarda. To je Markovića u tome trenutku učinilo jednim od najpopularnijih političara u jugoslovenskoj historiji.
 
Marković je svoju popularnost dugovao svom imidžu novog, modernog političara zapadnoga stila. Također je održavao popularnost time što je ostajao po strani sve većih sukoba unutar [[SKJ|Saveza komunista Jugoslavije]] i što je pokušavao da posreduje u sukobima između pojedinih jugoslavenskih republika.
Red 34:
Kada se SKJ raspao januara 1990. godine, Marković se mogao osloniti samo na vlastitu popularnost i uspjeh svojih ekonomskih reformi. Jula 1990. godine osnovao je [[Savez reformskih snaga Jugoslavije]], političku partiju koja ja podržavala njegove ekonomske reforme i zalagala se za evolutivnu reformu cjelokupnog društvenog i državnog uređenja SFRJ.
 
Ovaj Markovićev program reformi, međutim, ubrzo je sabotirala vlada [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]], a savezna vlada je bila dodatno oslabljena pokretima za nezavisnost u [[Slovenija|Sloveniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Tokom posljednjih mjeseci svoga mandata Marković je pokušavao da pronađe kompromis između ove dvije republike s jedne strane, i [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] s druge strane, koje su tražile da Jugoslavija opstane kao centralizirana država. Međutim, njegovi napori nisu urodili plodom, iako su ih podržavale nove demokratske vlasti u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i [[Republika Makedonija|Makedoniji]], prije svega zato što se [[Jugoslovenska narodna armija]] (JNA), za koju bi se očekivalo da bude njegov najveći saveznik, svrstala uz Miloševića i srpsko [[Nacionalizam|nacionalističko]] vodstvo.
 
Marković je ostao na dužnosti i posleposlije izbijanja [[Raspad SFRJ|rata]], premda je već ranije izgubio kontrolu nad JNA i nad svim drugim polugama vlasti u federaciji. Dana 19. decembra 1991. na konferenciji za štampu Ante Marković je "vratio mandat" građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podnijeti ostavka.
 
Nakon toga nestao je iz javnog života jugoslavenskih država i posvetio se poslovnoj karijeri. Godine 2003. nastupio je kao svjedok optužbe na suđenju Slobodanu Miloševiću pred [[Haški tribunal|Haškim tribunalom]], nakon čega je dao intervju [[Zagreb|zagrebačkom]] nedeljniku [[Globus (tjednik))|Globus]], gdje je izjavio kako su mu i [[Franjo Tuđman]] i Milošević potvrdili da su se marta 1991. godine u [[Karađorđevo|Karađorđevu]] dogovorili o podijelipodjeli Bosne i Hercegovine.
Dana 19. decembra 1991. na konferenciji za štampu Ante Marković je "vratio mandat" građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podnijeti ostavka.
 
Nakon toga nestao je iz javnog života jugoslavenskih država i posvetio se poslovnoj karijeri. Godine 2003. nastupio je kao svjedok optužbe na suđenju Slobodanu Miloševiću pred [[Haški tribunal|Haškim tribunalom]], nakon čega je dao intervju [[Zagreb|zagrebačkom]] nedeljniku [[Globus (tjednik))|Globus]], gdje je izjavio kako su mu i [[Franjo Tuđman]] i Milošević potvrdili da su se marta 1991. godine u [[Karađorđevo|Karađorđevu]] dogovorili o podijeli Bosne i Hercegovine.
 
== Vanjski linkovi ==