Razlika između verzija stranice "Jasna Diklić"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Emx (razgovor | doprinosi)
No edit summary
No edit summary
Red 1:
'''Jasna Diklić''', rođena [[8. mart]]a [[1946]]. u [[Sarajevo|Sarajevu]], je bosanskohercegovačka pozorišna i filmska glumica.
Jasna Diklić rođena je 8. marta 1946. godine u Sarajevu. Kao kći čuvene glumice i lutkarske reditcljke Amalijc praktično je prohodala u teatru, no, svoje prve glumačke korake načinila je na sceni sarajevskog Malog pozo-rišta gdje se odvijala praktična nastava po dobru znanog Dramskog studija Festivala malih i eksperimentalnih scena MESS, čijoj je prvoj generaciji i satna pripadala, eda bi glumu diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
 
Prvi profesionalni angažman dobila je u Narodnom pozorištu u Banjaluci, 1969. godine, no, ubrzo se vraća na matičnu scenu Malog pozorišta koje će domalo ponijeti ime Kamerni teatar 55. Do 1992. godine na ovoj sceni ostvarila je na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale one u Zagrlje/iicima Miodraga Žalice, Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene Faula Sindela, Brisanom putu Milice Novković, Plavoj Jevrejki Isaka Samokovlije, a ona osobno izdvaja još i uloge Vrhu Safeta Plakala u režiji Dubravka Bibanovića 1977. i Lutkinom bespuću Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina 1991. godine.
 
Oba potonja lika, prema riječima autora, pisana su upravo za Jasnu Diklić i otuda i vodi porijeklo njegovo opredjeljenje da u ratu, pišući s rcditcljcm Dubravkom Bibanovicem tekst prve predstave tek osnovanog SARTR-a, Sklonište, kultni lik ove groteske Minu Hauzen profilira prema glumačkoj mjeri i glumačkom habitusu Jasne Diklić. Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inozemstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti praizvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala postižući ono u glumi najteže: da ti ljudi zaborave osobno ime i pamte te po imenu lika, te da kod ljudi koji ne razumiju tvoj jezik zazoveš emocije zvali se oni Poljaci, Švedi ili Nijemci. Za ovu kreaciju proglašena je Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH.
 
== Filmografija ==