Razlika između verzija stranice "Rimsko Carstvo"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
-cat. |
rimska socialna misao |
||
Red 36:
Golemo nasljeđe Rimske imperije vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim područjima života.
== Rimska socialno – politička misao ==
Nakon propasti Grčke, na povijesnu scenu stupa jedan značajan vojskovođa Aleksandar Makedonski, koji je bio učenik Aristotelov, te koji će kroz vojne pohode pokoriti značajan dio Azije i Afrike te na taj način stvoriti Makedonsko carstvo. Aleksandar je bio strastveni zaljubljenik u grčku kulturu i filozofiju, te je nastojao da tu kulturu učini planetarnom, da je poveže na jedan dijalektički način, sa drugim kulturama i civilizacijama. On nije kroz osvajanja negirao tradiciju i kulturu drugih civilizacija, nego je pravio jedan dijalektički, stvaralački spoj tih kultura sa kulturom i duhovošću Grka. To dijalektičko spajnje sa drugim kulturama i civilizacijama u povijesti se definira kao helenizam.
Ovdje je na dijelu bio jedan stvaralački i povijesni odnos. Pošto su grci razvili RACIO, do krajnjih konsekvenci bila je na dijelu liberalna racionalizacija svijeta, života, u interkontinentalnim razmjerima. Nakon propasti Makedonskog carstva, misiju helenizma su preuzeli '''rimljani''', i oni su u ovoj sferi sa povijesnog aspekta naši suvremenici. Rimski je imperij stvorio, i po tome su originanlni, novu misao o pravu države i rimskog privatnog prava koje će postati fundamentom suvremenog građanskog prava.
Rimljani su također do krajnjih granica razvili stoičku filozofiju koja ima svoje rodno tlo u socijalnoj zbilji Rimskog carstva. U rimskom carstvu su se konstantno javljali ustanci robova, plebejaca, uniženih i potlačenih. Ali, rimska država je bila itekako bila racionalno organizirana i ovi ustanci su završavani vlastitim neuspjehom. Tako da se egzistencijalni izlaz uniženih nije mogao vidjeti u realnoj socijalnoj zbilji, te se čovjek okreće unutrašnjoj kontemplaciji, dakle promišljenosti svog vlastitog bića. Unutara sebe negirajući socijalnu zbilju, čovjek nastoji da pronađe mir, harmoniju jedinstvo duše i dijela, a to je upravo i temelj učenja stoičke filozofije.
Rimljani su svojim pohodima upoznali druge kulture i narode, te su njihove vojskoveđe u svojim dnevnicima opisali običaje, tradiciju, kulturu i način života tih ljudi, naroda. Tako da s pravom možemo reći da su oni kroz te opise stvorili i nove znanstvene discipline, etnologiju, antropologiju, koje će postati osnovom za kostituciju suvremene sociologije. Današnja suvremena zapadna kultura, je utemeljena na grčkoj kulturi i kršćanskom teološkom pricipu, na teoriji i praksi rimske države i prava i dakako, suvremena građanska država je utemeljena na ovim racionalnim priznanjima rimske države i prava.
| |||