Razlika između verzija stranice "Alojz Benac"

Rezultate arheoloških istraživanja, kao i radove o raznim problemima prahistorije zapadnog Balkana, Benac je objavio u brojnim domaćim i stranim časopisima i u nekoliko monografija, najviše u [[Glasnik Zemaljskog muzeja BiH|Glasniku Zemaljskog muzeja]], te u periodicima Archaeologia Iugoslavica, [[Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne]], Bericht der Römisch-Germanischen Kommission, Diadora, [[Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva]], [[Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku]], Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, [[Balcanica]] i u zborniku Adriatica praehistorica et antiqua (posvećenom Grgi Novaku, Zagreb 1970). Njegovi radovi o problemu etnogeneze i kulture Ilira štampani su u časopisima Arheološki radovi i rasprave, Studia Albanica, [[Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja]], u zborniku Simpozijum o teritorijalnom i hronološkom razgranicenju Ilira u praistorijsko doba i dr. Njegov izrazit smisao za sinteze vidljiv je u radovima o duhovnom (religija, umjetnost) i privrednom (stanovanje, ishrana itd.) životu prahistorijskog čovjeka u BiH. Osim prahistorijskih, važna su i njegova istraživanja srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – [[stećci|stećaka]], o kojima je pokrenuo izdavanje posebne serije monografijâ. Sâm je u toj seriji monografski obradio nekropole na području [[Olovo|Olova]], [[Široki Brijeg|Širokog Brijega]] i na [[Radimlja|Radimlji]]. God. 1963. osnovao je u okviru ''Naučnog društva BiH'' (od 1966. u okviru [[ANUBiHANU BiH]]) ''Centar za balkanološka ispitivanja''. Kao rukovodilac tog Centra organizirao je niz tematskih simpozija iz paleobalkanistike, pokrenuo izdavanje velike sinteze o prahistoriji Jugoslavije, usmjeravao sistematska istraživanja na niz dotada slabo proučavanih područja i pokrenuo važnu izdavačku djelatnost.

Alojz Benac je također obavljao i niz odgovornih funkcija u znanstvenim i stručnim tijelima i u društveno-političkim organizacijama u kojima je razvio mnogostranu i plodnu djelatnost. Bio je prvi predsjednik ''Koordinacijskog odbora arheologa Jugoslavije'', predsjednik ''Arheološkog društva Jugoslavije'' 1953/1954, predsjednik ''Muzejskog društva BiH'' 1955/1956, predsjednik ''Nacionalnog komiteta za balkanologiju Jugoslavije'' (od 1977), bio je stalni član ''Conseil permanent de l’Union internationale des sciences préhistoriques et protohistoriques'' od 1956, te ''Association international d’études sud-est européen'' od 1977; također je bio član mnogih republičkih i saveznih savjeta i odbora za nauku i kulturu, nekih međuakademijskih odbora i znanstvenih institucija u inozemstvu (''Talijansko društvo za prethistoriju i protohistoriju u Firenci'', ''Njemačko arheološko društvo u Berlinu i Frankfurtu na Majni'', od 1958). God. 1961. izabran je za dopisnog člana ''Naučnog društva BiH'', a 1967. i za redovnog člana [[ANUBiHANU BiH]]. U toj Akademiji je obavljao dužnost sekretara odjeljenja za društvene znanosti 1969–1972, od 1972. do 1977. generalni je tajnik, a od 1977. predsjednik te Akademije. Dopisni je član [[SANU]] od 1972, [[JAZU]] od 1975. i [[SAZU]] od 1977. God. 1977/1978. obavljao je dužnost predsjednika ''Savjeta akademija nauku i umjetnosti [[SFRJ]]''. Od 1982. je glavni urednik redakcije ''Enciklopedije Jugoslavije'' za SR BiH. Za svoj rad odlikovan je nizom domaćih i stranih odlikovanja: ''Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom'' (1970), ''Nagradom [[AVNOJ]]-a'' (1976), Orden ''republike sa zlatnim vijencem'' (1977), ''Ordine »Al merito della Repubblica Italiana«'' (1979) i dr. Umro je u [[Sarajevo|Sarajevu]] 1992. godine.