Verzija na dan 27 mart 2007 u 01:06 uredi BoFF (razgovor \| doprinosi) 236 edits No edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 17 april 2007 u 12:45 uredi poništi BoFF (razgovor \| doprinosi) 236 edits No edit summary Novija izmjena →
Red 1: [[Slika:Benac.gif\|thumb\|200px\|desno\|Alojz Benac]] '''Alojz Benac''', bosanskohercegovački arheolog i historičar, rođen je u [[Plehan\|Plehanu]] kod [[Derventa\|Dervente]], 20. X 1914. godine. Srednju školu pohađao je u [[Vinkovci\|Vinkovcima]], Derventi, [[Visoko\|Visokom]] i [[Zagreb\|Zagrebu]]. Klasičnu filologiju i arheologiju studirao je i diplomirao (1937) u [[Beograd\|Beogradu]]. Godine 1951. odbranio je doktorat na Filozofskom fakultetu u [[Ljubljana\|Ljubljani]] disertacijom ''Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske Kulture''. Bio je profesor gimnazije u [[Vranj\|Vranju]] (1939/1940) i u [[Mostar\|Mostaru]] (1940–1943). Od 1943. do 1945. sudjeluje u [[NOR]]-u. Poslije rada u Ministarstvu prosvjete NR BiH u Sarajevu prešao je 1947. na rad u [[Zemaljski muzej]] BiH, gdje je obavljao najprije dužnost kustosa i šefa Prahistorijskog odsjeka, pa načelnika Arheološkog odjeljenja, a od 1957. do 1968. bio je na dužnosti direktora. Od 1964. počeo je predavati arheologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a 1968. prešao je na taj fakultet gdje do 1978. kao redovni profesor predaje arheologiju i historiju starog vijeka. Kao gostujući profesor predavao je prahistorijsku arheologiju na Filozofskom fakultetu u [[Zadar\|Zadru]] (1962–1965), a 1965. držao je tečaj iz prahistorije [[Balkan\|Balkana]] na Univerzitetu u [[Münster\|Münsteru]]. Dolaskom u Zemaljski muzej, Benac je započeo mnogostruku i uspješnu djelatnost kao arheolog i organizator rada na proučavanju arheologije u BiH i [[Jugoslavija\|Jugoslaviji]]. Svoja je istraživanja usmjerio najprije na probleme neolita i eneolita zapadnog Balkana te posebno BiH, a onda i na pitanja etnogeneze i kulture [[Iliri\|Ilira]] u brončanom i željeznom dobu te na problem seobe Indoevropljana na balkanski prostor. Iskapao je niz važnih arheoloških lokaliteta iz neolita i eneolita ([[Hrustovača]] u dolini [[Sana\|Sane]], Nebo kod [[Travnik\|Travnika]], [[Kakanj]], Varoš kod Koraja, Pivnica kod Odžaka, Obre kod [[Kakanj\|Kaknja]], [[Zelena pećina]] kod Mostara, Crvena Stijena u [[Crna Gora\|Crnoj Gori]], Zecovi kod [[Prijedor\|Prijedora]] i dr.), kao i neke iz kasnijih vremena (delmatske gradine na Duvanjskom i Livanjskom polju i dr.) i time bitno pridonio rasvjetljavanju prahistorijskog doba u BiH. Na temelju rezultata tih istraživanja napisao je niz sintetskih radova i monografija u kojima je riješio ili rješavao važna pitanja nastanka i razvoja mnogih neolitskih i eneolitskih kultura, posebno butmirske, kakanjske, vučedolske, lisičićke, kao i pitanja hronologije brončanodobne i željeznodobne ilirske kulture u Bosni, posebno na području [[Glasinac\|Glasinca]]. Rezultate arheoloških istraživanja, kao i radove o raznim problemima prahistorije zapadnog Balkana, Benac je objavio u brojnim domaćim i stranim časopisima i u nekoliko monografija, najviše u [[Glasnik Zemaljskog muzeja\|Glasniku Zemaljskog muzeja]], te u periodicima Archaeologia Iugoslavica, [[Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne]], Bericht der Römisch-Germanischen Kommission, Diadora, [[Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva]], [[Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku]], Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, [[Balcanica]] i u zborniku Adriatica praehistorica et antiqua (posvećenom Grgi Novaku, Zagreb 1970). Njegovi radovi o problemu etnogeneze i kulture Ilira štampani su u časopisima Arheološki radovi i rasprave, Studia Albanica, [[Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja]], u zborniku Simpozijum o teritorijalnom i hronološkom razgranicenju Ilira u praistorijsko doba i dr. Njegov izrazit smisao za sinteze vidljiv je u radovima o duhovnom (religija, umjetnost) i privrednom (stanovanje, ishrana itd.) životu prahistorijskog čovjeka u BiH. Osim prahistorijskih, važna su i njegova istraživanja srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – [[stećci\|stećaka]], o kojima je pokrenuo izdavanje posebne serije monografijâ. Sâm je u toj seriji monografski obradio nekropole na području [[Olovo\|Olova]], [[Široki Brijeg\|Širokog Brijega]] i na [[Radimlja\|Radimlji]]. God. 1963. osnovao je u okviru ''Naučnog društva BiH'' (od 1966. u okviru [[ANUBiH]]) ''Centar za balkanološka ispitivanja''. Kao rukovodilac tog Centra organizirao je niz tematskih simpozija iz paleobalkanistike, pokrenuo izdavanje velike sinteze o prahistoriji Jugoslavije, usmjeravao sistematska istraživanja na niz dotada slabo proučavanih područja i pokrenuo važnu izdavačku djelatnost. Alojz Benac je također obavljao i niz odgovornih funkcija u znanstvenim i stručnim tijelima i u društveno-političkim organizacijama u kojima je razvio mnogostranu i plodnu djelatnost. Bio je prvi predsjednik ''Koordinacijskog odbora arheologa Jugoslavije'', predsjednik ''Arheološkog društva Jugoslavije'' 1953/1954, predsjednik ''Muzejskog društva BiH'' 1955/1956, predsjednik ''Nacionalnog komiteta za balkanologiju Jugoslavije'' (od 1977), bio je stalni član ''Conseil permanent de l’Union internationale des sciences préhistoriques et protohistoriques'' od 1956, te ''Association international d’études sud-est européen'' od 1977; također je bio član mnogih republičkih i saveznih savjeta i odbora za nauku i kulturu, nekih međuakademijskih odbora i znanstvenih institucija u inozemstvu (''Talijansko društvo za prethistoriju i protohistoriju u Firenci'', ''Njemačko arheološko društvo u Berlinu i Frankfurtu na Majni'', od 1958). God. 1961. izabran je za dopisnog člana ''Naučnog društva BiH'', a 1967. i za redovnog člana [[ANUBiH]]. U toj Akademiji je obavljao dužnost sekretara odjeljenja za društvene znanosti 1969–1972, od 1972. do 1977. generalni je tajnik, a od 1977. predsjednik te Akademije. Dopisni je član [[SANU]] od 1972, [[JAZU]] od 1975. i [[SAZU]] od 1977. God. 1977/1978. obavljao je dužnost predsjednika ''Savjeta akademija nauku i umjetnosti [[SFRJ]]''. Od 1982. je glavni urednik redakcije ''Enciklopedije Jugoslavije'' za SR BiH. Za svoj rad odlikovan je nizom domaćih i stranih odlikovanja: ''Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom'' (1970), ''Nagradom [[AVNOJ]]-a'' (1976), Orden ''republike sa zlatnim vijencem'' (1977), ''Ordine »Al merito della Repubblica Italiana«'' (1979) i dr. Umro je u [[Sarajevo\|Sarajevu]] 1992. godine. '''Alojz Benac''', bosanskohercegovački arheolog i historičar. Rođen je u [[Plehan\|Plehanu]] kod [[Derventa\|Dervente]], 20. X 1914. godine. Srednju školu pohađao je u [[Vinkovci\|Vinkovcima]], Derventi, [[Visoko\|Visokom]] i [[Zagreb\|Zagrebu]]. Klasičnu filologiju i arheologiju studirao je i diplomirao (1937) u [[Beograd\|Beogradu]]. Godine 1951. odbranio je doktorat na Filozofskom fakultetu u [[Ljubljana\|Ljubljani]] disertacijom ''Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske Kulture''. Bio je profesor gimnazije u [[Vranj\|Vranju]] (1939/1940) i u [[Mostar\|Mostaru]] (1940–1943). Od 1943. do 1945. sudjeluje u [[NOR]]-u. Poslije rada u Ministarstvu prosvjete NR BiH u Sarajevu prešao je 1947. na rad u [[Zemaljski muzej]] BiH, gdje je obavljao najprije dužnost kustosa i šefa Prahistorijskog odsjeka, pa načelnika Arheološkog odjeljenja, a od 1957. do 1968. bio je na dužnosti direktora. Od 1964. počeo je predavati arheologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a 1968. prešao je na taj fakultet gdje do 1978. kao redovni profesor predaje arheologiju i historiju starog vijeka. Kao gostujući profesor predavao je prahistorijsku arheologiju na Filozofskom fakultetu u [[Zadar\|Zadru]] (1962–1965), a 1965. držao je tečaj iz prahistorije [[Balkan\|Balkana]] na Univerzitetu u [[Münster\|Münsteru]]. Dolaskom u Zemaljski muzej, Benac je započeo mnogostruku i uspješnu djelatnost kao arheolog i organizator rada na proučavanju arheologije u BiH i [[Jugoslavija\|Jugoslaviji]]. Svoja je istraživanja usmjerio najprije na probleme neolita i eneolita zapadnog Balkana te posebno BiH, a onda i na pitanja etnogeneze i kulture [[Iliri\|Ilira]] u brončanom i željeznom dobu te na problem seobe Indoevropljana na balkanski prostor. Iskapao je niz važnih arheoloških lokaliteta iz neolita i eneolita ([[Hrustovača]] u dolini [[Sana\|Sane]], Nebo kod [[Travnik\|Travnika]], [[Kakanj]], Varoš kod Koraja, Pivnica kod Odžaka, Obre kod [[Kakanj\|Kaknja]], [[Zelena pećina]] kod Mostara, Crvena Stijena u [[Crna Gora\|Crnoj Gori]], Zecovi kod [[Prijedor\|Prijedora]] i dr.), kao i neke iz kasnijih vremena (delmatske gradine na Duvanjskom i Livanjskom polju i dr.) i time bitno pridonio rasvjetljavanju prahistorijskog doba u BiH. Na temelju rezultata tih istraživanja napisao je niz sintetskih radova i monografija u kojima je riješio ili rješavao važna pitanja nastanka i razvoja mnogih neolitskih i eneolitskih kultura, posebno butmirske, kakanjske, vučedolske, lisičićke, kao i pitanja hronologije brončanodobne i željeznodobne ilirske kulture u Bosni, posebno na području [[Glasinac\|Glasinca]]. Rezultate arheoloških istraživanja, kao i radove o raznim problemima prahistorije zapadnog Balkana, Benac je objavio u brojnim domaćim i stranim časopisima i u nekoliko monografija, najviše u [[Glasnik Zemaljskog muzeja\|Glasniku Zemaljskog muzeja]], te u periodicima Archaeologia Iugoslavica, [[Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne]], Bericht der Römisch-Germanischen Kommission, Diadora, [[Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva]], [[Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku]], Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, [[Balcanica]] i u zborniku Adriatica praehistorica et antiqua (posvećenom Grgi Novaku, Zagreb 1970). Njegovi radovi o problemu etnogeneze i kulture Ilira štampani su u časopisima Arheološki radovi i rasprave, Studia Albanica, [[Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja]], u zborniku Simpozijum o teritorijalnom i hronološkom razgranicenju Ilira u praistorijsko doba i dr. Njegov izrazit smisao za sinteze vidljiv je u radovima o duhovnom (religija, umjetnost) i privrednom (stanovanje, ishrana itd.) životu prahistorijskog čovjeka u BiH. Osim prahistorijskih, važna su i njegova istraživanja srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – [[stećci\|stećaka]], o kojima je pokrenuo izdavanje posebne serije monografijâ. Sâm je u toj seriji monografski obradio nekropole na području [[Olovo\|Olova]], [[Široki Brijeg\|Širokog Brijega]] i na [[Radimlja\|Radimlji]]. God. 1963. osnovao je u okviru ''Naučnog društva BiH'' (od 1966. u okviru [[ANUBiH]]) ''Centar za balkanološka ispitivanja''. Kao rukovodilac tog Centra organizirao je niz tematskih simpozija iz paleobalkanistike, pokrenuo izdavanje velike sinteze o prahistoriji Jugoslavije, usmjeravao sistematska istraživanja na niz dotada slabo proučavanih područja i pokrenuo važnu izdavačku djelatnost. Alojz Benac je također obavljao i niz odgovornih funkcija u znanstvenim i stručnim tijelima i u društveno-političkim organizacijama u kojima je razvio mnogostranu i plodnu djelatnost. Bio je prvi predsjednik ''Koordinacijskog odbora arheologa Jugoslavije'', predsjednik ''Arheološkog društva Jugoslavije'' 1953/1954, predsjednik ''Muzejskog društva BiH'' 1955/1956, predsjednik ''Nacionalnog komiteta za balkanologiju Jugoslavije'' (od 1977), bio je stalni član ''Conseil permanent de l’Union internationale des sciences préhistoriques et protohistoriques'' od 1956, te ''Association international d’études sud-est européen'' od 1977; također je bio član mnogih republičkih i saveznih savjeta i odbora za nauku i kulturu, nekih međuakademijskih odbora i znanstvenih institucija u inozemstvu (''Talijansko društvo za prethistoriju i protohistoriju u Firenci'', ''Njemačko arheološko društvo u Berlinu i Frankfurtu na Majni'', od 1958). God. 1961. izabran je za dopisnog člana ''Naučnog društva BiH'', a 1967. i za redovnog člana [[ANUBiH]]. U toj Akademiji je obavljao dužnost sekretara odjeljenja za društvene znanosti 1969–1972, od 1972. do 1977. generalni je tajnik, a od 1977. predsjednik te Akademije. Dopisni je član [[SANU]] od 1972, [[JAZU]] od 1975. i [[SAZU]] od 1977. God. 1977/1978. obavljao je dužnost predsjednika ''Savjeta akademija nauku i umjetnosti [[SFRJ]]''. Od 1982. je glavni urednik redakcije ''Enciklopedije Jugoslavije'' za SR BiH. Za svoj rad odlikovan je nizom domaćih i stranih odlikovanja: ''Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom'' (1970), ''Nagradom [[AVNOJ]]-a'' (1976), Orden ''republike sa zlatnim vijencem'' (1977), ''Ordine »Al merito della Repubblica Italiana«'' (1979) i dr. Umro je u [[Sarajevo\|Sarajevu]] 1992. godine.

Razlika između verzija stranice "Alojz Benac"