Razlika između verzija stranice "Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Nacionalni spomenici: datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG"
m razne ispravke
Red 42:
'''Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska''' jest eparhija [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] s ponovnim sjedištem u [[Mostar]]u od 2011, gdje je i [[Saborna crkva u Mostaru|saborna crkva]] eparhije, koja je u fazi obnove.
Eparhija ima sedam manastira, dva arhijerejska namjesništva; mostarsko-nevesinjsko i trebinjsko-dubrovačko, s deset crkvenih opština, koje imaju 34 parohije. Nadležni arhijerej je gospodin [[Grigorije Durić|Grigorije]]. Broj pravoslavnih vjernika u eparhiji iznosi približno 100.000.<ref name="Eparhija"> {{Cite web |url=http://eparhija-zahumskohercegovacka.com/ |title=Historija eparhije |work=Zvanična stranica eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske |accessdateaccess-date= 9. 9. 2017}}</ref>
 
== Historija ==
Stari nazivi ove teritorije bili su Zahumlje, Humska zemlja ili [[Hum]] da bi se od 15. vijeka ustalio naziv za širu oblast [[Hercegovina]], po [[herceg]]u [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepanu Vukčiću Kosači]]. Kada je [[Srpska pravoslavna crkva]] postala autokefalna 1219, tada je [[Sveti Sava]] na ovom prostoru osnovao Humsku eparhiju sa sjedištem u [[Ston]]u kod Dubrovnika, kao i [[Zetska eparhija|Zetsku eparhiju]] sa sjedištem na Prevlaci u [[Boka Kotorska|Boki kotorskoj]].
 
Poslije pada kraljevine Bosne pod osmanlijsku vlast, sjedište Eparhije se pomjeralo i konačno se ustalilo u [[manastir]]u [[manastir Tvrdoš|Tvrdošu]], kod [[Trebinje|Trebinja]].
 
Zbog istorijskih okolnosti eparhija se potom podijelila na dva dijela: na Trebinjsku eparhiju i na [[Eparhija mileševska|Mileševsku]], koja se češće zvala Polhercegovačka ili Petrovska, po manastiru Svetog Petra u Bijelom Polju na Limu gde joj je neko vrijeme bilo sjedište. U drugoj polovini 17. vijeka sjedište ove eparhije postao je [[Nikšić]], ([[Eparhija Budimljansko-polimska]]).
Nakon [[Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine|austrijsko-ugarske okupacije 1878]], Hercegovačka eparhija ulazi, u sastav autonomne [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske crkve]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].
Nakon 1921. godine opet je u sastavu objedinjene Srpske pravoslavne crkve.
 
Od 18. vijeka sjedište eparhije ustalilo se u [[Mostar]]u, odakle je prinudno premješteno tokom posljednjeg rata u [[manastir Tvrdoš]]. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (1941—1945) na području Eparhije zahumsko-hercegovačke jedna crkva je srušena do temelja, a 18 ih je oštećeno. Pet parohijskih domova je srušeno, a četiri su oštećena. Uništeno je 12 biblioteka i 21 crkvena arhiva. U [[Rat u Bosni i Hercegovini|ratu 1991—1995]], porušeno je 36 crkava, a znatno je oštećeno 28 crkava. [[Manastir Žitomislić]] je srušen, a [[manastir Zavala]] je veoma oštećen. Porušeno je 12 parohijskih domova, a dva su oštećena. Poslednjih godina pristupilo se obnovi porušenih i oštećenih vjerskih objekata.
Red 59:
Jedan dio vjerskih objekata ove eparhije proglašen je za [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine]]:
 
[[Manastir Dobrićevo]], [[Manastir Žitomislić]], [[Manastir Zavala]], [[Saborna crkva u Mostaru]], [[Crkva sv. Vasilija Ostroškog u Blagaju]], [[Crkva Preobraženja Hristovog u Klepcima]], [[Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Gabeli]], [[Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanjićima]], [[Crkva rođenja Bogorodice u Ljubinju]], [[Crkve sv. Petra i sv. Pavla u Čičevu]], [[Crkva sv. Save u Bileći]], [[Pravoslavna crkva sv. Petra i Pavla u Borcima]].<ref name="Spomenik">{{Cite web |url= http://kons.gov.ba/default.aspx?langTag=bs-BA&template_id=175&pageIndex=1 |title= Zvanična stranica |work= Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH |accessdateaccess-date= 9. 9. 2017 |archiveurlarchive-url= https://web.archive.org/web/20160920155409/http://kons.gov.ba/Default.aspx?langTag=bs-BA&template_id=175&pageIndex=1 |archivedatearchive-date=20. 9. 2016 |url-status= dead }}</ref>
 
== Reference ==