Razlika između verzija stranice "Opća teorija relativnosti"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje napredna mobilna izmjena |
No edit summary oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje napredna mobilna izmjena |
||
Red 12:
== Historija ==
Ubrzo nakon što je 1905. objavio specijalnu teoriju relativnosti, [[Albert Einstein|Einsteim]] je počeo da razmišlja o tome kako da ugradi [[Gravitacija|gravitaciju]] u svoj novi relativistički okvir. Godine 1907., počevši od jednostavnog misaonog eksperimenta koji je uključivao posmatrača u [[Slobodni pad|slobodnom padu]], krenuo je u osmogodišnju potragu za [[Relativistička teorijom gravitacije|relativističkom teorijom gravitacije]]. Nakon brojnih zaobilaznica i lažnih startova, njegov rad je kulminirao prezentacijom [[Pruska akademija nauka|Pruskoj akademiji nauka]] u novembru 1915. onoga što je danas poznato kao jednačine [[Einsteinovo polje|Einsteinovog polja]], koje čine jezgro Einsteinove [[Opšta teorija relativnosti|opšte teorije relativnosti]].<ref>{{cite web|last1=O'Connor|first1=J.J.|last2=Robertson|first2=E.F.|date= maj 1996|url= http://www-history.mcs.st-and.ac.uk/HistTopics/General_relativity.html|title=General relativity]}} {{Citation|url= http://www-history.mcs.st-and.ac.uk/Indexes/Math_Physics.html|title=History Topics: Mathematical Physics Index|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20150204231934/http://www-history.mcs.st-and.ac.uk/Indexes/Math_Physics.html|archive-date=4. 2. 2015|publisher=School of Mathematics and Statistics, [[University of St. Andrews]]|location=Scotland|access-date=4. 2. 2015}}</ref> Ove jednačine određuju kako na geometriju prostora i vremena utiču bilo koja materija i radijacija. Verzija neeuklidske geometrije, nazvana [[Rimanova geometrija]], omogućila je Einsteinu da razvije opštu relativnost obezbeđujući ključni matematički okvir na koji je uklapao svoje fizičke ideje [[Gravitacija|gravitacije]].<ref>Moshe Carmeli (2008).Relativity: Modern Large-Scale Structures of the Cosmos. str.92, 93.World Scientific Publishing</ref> Ovu ideju je ukazao matematičar [[Marcel Grossman]], a objavili su je Grosman i Einstein 1913. godine.<ref>Grossmann for the mathematical part and Einstein for the physical part (1913). Entwurf einer verallgemeinerten Relativitätstheorie und einer Theorie der Gravitation (Outline of a Generalized Theory of Relativity and of a Theory of Gravitation), Zeitschrift für Mathematik und Physik, 62, 225–261. [http://www.pitt.edu/~jdnorton/teaching/GR&Grav_2007/pdf/Einstein_Entwurf_1913.pdf English translate]</ref>
Jednačine [[Einsteinovo polja|Einsteinovog polja]] su nelinearne i smatraju se teškim za rješavanje. [[Albert Einstein|Einstein]] je koristio metode aproksimacije u izradi početnih predviđanja teorije. Ali 1916. godine, astrofizičar [[Karl Schwarzschild]] pronašao je prvo netrivijalno egzaktno rješenje jednačina Einsteinovog polja, [[Schwarzschildova metrika|Schwarzschildovu metriku]]. Ovo rješenje je postavilo temelje za opis završnih faza gravitacionog kolapsa i objekata danas poznatih kao [[Crna rupa|crne rupe]]. Iste godine poduzeti su prvi koraci ka generalizaciji Schwarzschildovog rješenja na električno nabijene objekte, što je na kraju rezultiralo [[Reissner-Nordströmovo rješenje|Reissner-Nordströmovim rješenjem]], koje je sada povezano s električno nabijenim crnim rupama.<ref>{{Harvnb|Schwarzschild|1916a}}, {{Harvnb|Schwarzschild|1916b}} and {{Harvnb|Reissner|1916}} (later complemented in {{Harvnb|Nordström|1918}})</ref> Godine 1917. Einstein je primjenio svoju teoriju na univerzum kao cjelinu, pokrećući polje relativističke kosmologije. U skladu sa savremenim razmišljanjem, on je pretpostavio statičan univerzum, dodajući novi parametar svojim originalnim jednačinama polja – kosmološku konstantu – kako bi odgovarao toj opservacionoj pretpostavci.<ref>{{Harvnb|Einstein|1917}}, cf. {{Harvnb|Pais|1982|loc=ch. 15e}}</ref> Do 1929. godine, međutim, rad [[Svemirski teleskop Hubble|Hubblea]] i drugih pokazao je da se naš svemir širi. Ovo se lako opisuje proširenim kosmološkim rješenjima koja je pronašao Friedman 1922. godine, a koja ne zahtijevaju kosmološku konstantu. Lemaître je koristio ova rješenja kako bi formulisao najraniju verziju modela [[Veliki prasak|Velikog praska]], u kojem je naš svemir evoluirao iz izuzetno vrućeg i gustog ranijeg stanja.<ref>Hubble's original article is {{Harvnb|Hubble|1929}}; an accessible overview is given in {{Harvnb|Singh|2004|loc=ch. 2–4}}</ref> [[Albert Einstein|Einstein]] je kasnije proglasio kosmološku konstantu najvećom greškom u svom životu.<ref>As reported in {{Harvnb|Gamow|1970}}. Einstein's condemnation would prove to be premature, cf. the section [[#Cosmology|Cosmology]], below</ref>
== Postulati i struktura teorije ==
| |||