Razlika između verzija stranice "Wikipedia:Igralište"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
oznaka: linkovi ka čvor-člancima
No edit summary
oznaka: linkovi ka čvor-člancima
Red 1:
=={{Infokutija Nematerijalnanematerijalna kulturna baština ==
| vrsta_baštine = Pčelarenje na drvetu
| slika = File:Bee-tree Kaloda 2.JPG
| širina slike = 80px
| opis_slike = Košnica na drvetu u [[Bjelorusija|Bjelorusiji]]
| regija = [[Evropa]]
| institucija =
| država = {{ZID|Bjelorusija}}, {{ZID|Poljska}}
| mjesto =
| zajednica =
| predlagač =
| kriterij =
| datum_upisa_u_nkb =
| lista_upisa_elementa = Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
| unesco_oznaka = 01573
| unesco_datum_upisa = 2019.
| lokacija_upisa = [https://ich.unesco.org/en/RL/tree-beekeeping-culture-01573 UNESCO]
| veb-sajt =
}}
'''Pčelarenje na drvetu''' je dobivanje pčelinjih proizvoda korištenjem košnica na drveću, bez ometanja prirodnog životnog ciklusa [[pčela]]. Uzgoj divljih pčela i briga o njima u košnicama na drveću ili u košnicama koje se nalaze u šumskim područjima zahtjeva posebna znanja, vještine, prakse, tradicije, i rituale.<ref name="bjelo">[https://ich.unesco.org/en/state/belarus-BY UNESCO: Nematerijalna kulturna baština u Bjelorusiji - ich.unesco.org, Pristupljeno, 7.12.2022]</ref>
 
U dugoj istoriji pčelarenja jedan od načina dobijanja meda je i držanje pčela i košnica na drveću. Pčele u košnicama na drveću se češće roje, što je osnovna pčelinja reprodukcija njihove zajednicea i to je sastavni dio onoga što pčelu čini pčelom. Šupljo drveće je obično mnogo deblje od standardne savremene košnice, i kao takvo, bolje podnosi ekstremne vrućine i hladnoće. Pčele u šupljinama drveća normalno ne grade svoje paralelno saće na dnu šupljine, tako da se na dnu šupljine formira vlažno područje krhotina koje se sastoji od organskih hranljivih materija, piljevine i živih organizama.
 
Unutar ovog mikro-ekosistema postoje korisni grabežljivci i mikroorganizmi (virusi, bakterije, voštani moljci, itd.) koji mogu pomoći pčelama da ostanu zdrave. Budući da su mnoge od odabranih šupljina pčela bile male, pčele su se često rojile, što je njihov način razmnožavanja, i istovremeno “rješavanje” uzroka bolestima pčela.
 
== Istorija ==
Line 22 ⟶ 37:
Podstaknuti novim otkrićem i željom da se populacija pčela obnovi i osnaži prirodni pčelari širom svijeta, usvojili su ovaj metod pčelarstva i po ugledu na svoje uralske kolege počeli na farmama, u prirodnom okruženju da prave košnice u drvetu koristeći izdubljena debla koja su postavljali na stabla ili na zemlju. Ova košnica ima za cilj da imitira prirodnu košnicu i po položaju i načinu tretiranja joj je najbliža.
==== Pčelarenje u Gruziji ====
Među onima koji se intenzivno bave ovim načinom proizvodnje meda su stanovnici zapadne [[Gruzija|Gruzije]], u području planina Ajara, blizu granice Gruzije i [[Turska|Turske]]. Njihov med nosi naziv ''jara'' med, a dobiva se iz košnica postavljenim na drveće ili na skoro nepristupačnim liticama, što sa sobom nosi i opasnost za život.<ref>[https://www.slobodnaevropa.org/a/gruzijski-sakuplja%C4%8Di-meda-s-vrha-litice/31238820.html Gruzijski sakupljači meda s vrha litica - www.slobodnaevropa.org]</ref> Uz košnice je postavljena ograda od zvečećih metalnih ostataka iz sovjetske ere i medvjeđih kostiju kako bi se zaplašili medvjedi[[medvjed]]i.
 
Jara košnice izrađuju se izdubljivanjem trupca [[Lipa|lipe]]. Ovo drvo je posebno cijenjeno jer je njegova drvna građa lagana i lako obradiva. Trupci se potom postavljaju tamo gdje ih pčele mogu lako naći, obično duboko u šumi. Izrezbareni trupci gotovo su identični prirodnom staništu šupljih stabala divljih pčela. Pčele unutar jara trupaca stvaraju vlastito saće od nule, za razliku od umjetnih košnica koje prave pčelari. Kavkaske sive planinske medonosne pčele poželjne su širom svijeta jer mogu izdržati niske temperature, a imaju i dugačak jezik kojim uzimaju ostatak nektara koje ne uspiju sakupiti druge pčele. Ova vrsta pčela je relativno poslušna, ali njihov ubod može biti bolan.
 
Osim što jedu svježi med, neki seljani Ajarana od sakupljanjasakupljenog meda pripremaju i žestoku ali pitku medovaču. Procjenjuje se da se godišnje proizvede oko šest tona jara meda. Trenutno je aktivno više od dvadesetak jara pčelara. Pčelari se rukovode filozofijom:
:''Mislim da je nešto posebno u košnici koja visi na drvetu. To je poput zasebnog kraljevstva u kojem vladaju samo pčele''.
 
== Prirodno pčelarstvo ==
U dugoj istoriji pčelarenja jedan od načina dobijanja meda je i držanje pčela i košnica na drveću. Pčele u košnicama na drveću se češće roje, što je osnovna pčelinja reprodukcija njihove zajednicea i to je sastavni dio onoga što pčelu čini pčelom. Šupljo drveće je obično mnogo deblje od standardne savremene košnice, i kao takvo, bolje podnosi ekstremne vrućine i hladnoće. Pčele u šupljinama drveća normalno ne grade svoje paralelno saće na dnu šupljine, tako da se na dnu šupljine formira vlažno područje krhotina koje se sastoji od organskih hranljivih materija, piljevine i živih organizama.
 
Unutar ovog mikro-ekosistema postoje korisni grabežljivci i mikroorganizmi (virusi, bakterije, voštani moljci, itd.) koji mogu pomoći pčelama da ostanu zdrave. Budući da su mnoge od odabranih šupljina pčela bile male, pčele su se često rojile, što je njihov način razmnožavanja, i istovremeno “rješavanje” uzroka bolestima pčela.
 
Neki ključni načini upravljanja pčelarstvom na drvetu, na osnovu onoga što se smatra prirodnim uslovima pčelama koje žive na drveću su:<ref name="priroda"/>
* Prosjek u divljini je 1–3 košnice po kilometru kvadratnom
Line 39 ⟶ 58:
* Ne ometati zajednicu zimi, pčele se nikada ne hrane šećerom niti tretiraju hemijskim ili antibiotskim sredstvima
* Ne koristiti gornje ulaze i ograničite donji otvor na veličinu od 5 cm.
 
== Nematerijalna kulturna baština ==
Pčelarstvo na drvetu Poljske i Bjelorusije u ovim državama ima status istorijske i kulturne vrijednosti gdje ova drevna tradicija držanja pčela postavljenim visoko u drveću seže u 5.-6. vijek, opstaje do danas. U Poljskoj je jedno vrijeme bila prekinuta da bi se u XXI vijeku obnovila.
 
Kultura pčelarenja na drvetu se nalazi na [[UNESCO]]-voj Reprezentativnu listu [[Nematerijalna svjetska baština|nematerijalnog kulturnog nasleđa]] čovječanstva kao zajednički element nematerijalnog kulturnog nasleđa u Bjelorusiji i Poljskoj.<ref name="bjelo"/> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano 2020. god.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/tree-beekeeping-culture-01573 UNESCO Kultura pčelarenja na drvetu - ich.unesco.org, Pristupljeno, 17.12.2022]</ref>
 
Pčelari na drveću brinu o pčelama na poseban način pokušavajući da obezbijede iskonske uslove života u košnicama na drveću bez ometanja prirodnog životnog ciklusa pčela. Pčelari na drvetu nemaju za cilj intenziviranje proizvodnje meda, što je jedna od karakteristika po kojoj se razlikuju od pčelara sa košnicama kod kuće. Stoga pčelarstvo na drvetu zahtijeva napredne vještine i istovremeno poznavanje tradicionalnih metoda i alata. Pčelari drveća uče doživotno: kroz direktan kontakt sa rojevima i prirodnim okruženjem, stalno stiču nova znanja o životu pčela i ekosistemu.
 
Važno je poznavati i tradicije kulinarstva i tradicionalne medicine. Kao i u prošlosti, prenos znanja se odvija uglavnom u porodicama pčelara drveća ili učenjem jedni od drugih kroz grupne aktivnosti.
 
<gallery>
Rezerwat Czarnia sucha barć1.jpg|mini|160px|lijevo|Suva divlja košnica u rezervatu Czarnia, oblast Kurpie (Zelena šuma), [[Poljska]]
Line 49 ⟶ 78:
The box is handed over.JPG|Podizanje košnice merdevinama
Collecting a Swarm of Bees - geograph.org.uk - 442496.jpg|Sakupljanje roja pčela
</gallery>
== Nematerijalna kulturna baština ==
Pčelarstvo na drvetu Poljske i Bjelorusije u ovim državama ima status istorijske i kulturne vrijednosti gdje ova drevna tradicija držanja pčela postavljenim visoko u drveću seže u 5.-6. vijek, opstaje do danas. U Poljskoj je jedno vrijeme bila prekinuta da bi se u XXI vijeku obnovila.
 
Kultura pčelarenja na drvetu se nalazi na [[UNESCO]]-voj Reprezentativnu listu [[Nematerijalna svjetska baština|nematerijalnog kulturnog nasleđa]] čovječanstva kao zajednički element nematerijalnog kulturnog nasleđa u Bjelorusiji i Poljskoj.<ref name="bjelo"/> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano 2020. god.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/tree-beekeeping-culture-01573 UNESCO Kultura pčelarenja na drvetu - ich.unesco.org, Pristupljeno, 17.12.2022]</ref>
 
Pčelari na drveću brinu o pčelama na poseban način pokušavajući da obezbijede iskonske uslove života u košnicama na drveću bez ometanja prirodnog životnog ciklusa pčela. Pčelari na drvetu nemaju za cilj intenziviranje proizvodnje meda, što je jedna od karakteristika po kojoj se razlikuju od pčelara sa košnicama kod kuće. Stoga pčelarstvo na drvetu zahtijeva napredne vještine i istovremeno poznavanje tradicionalnih metoda i alata. Pčelari drveća uče doživotno: kroz direktan kontakt sa rojevima i prirodnim okruženjem, stalno stiču nova znanja o životu pčela i ekosistemu.
 
Važno je poznavati i tradicije kulinarstva i tradicionalne medicine. Kao i u prošlosti, prenos znanja se odvija uglavnom u porodicama pčelara drveća ili učenjem jedni od drugih kroz grupne aktivnosti.
 
== IzvoriReference ==
{{IzvoriRefspisak}}
{{Commonscat|Beekeeping by country}}
[[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Bjelorusiji]]
[[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Poljskoj]]