Razlika između verzija stranice "Povelja Kulina bana"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Stavljeni bolji izvori radi povjerljivosti oznake: vizualno uređivanje mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje napredna mobilna izmjena |
No edit summary |
||
Red 16:
Povelja [[Kulin Ban|bosanskog bana Kulina]] je napisana 29. augusta 1189. godine<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka,'' str. 32, Sarajevo</ref> na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom [[Bosančica|bosančicom]].<ref>Bulić, Refik, (1999), ''Bosanski jezik u praksi i normi,'' str. 44</ref><ref>Halilović, Senahid, (1991), ''Bosanski jezik'', str. 227, Biblioteka Ključanin</ref><ref>Bulić, Refik, (2001), ''Bosanski jezik: jezičko-pravopisni priručnik za učenike osnovih i srednih škola,'' str. 50</ref><ref>Ibrahimagić, Omer, (2001), ''Serb denial of Bosnia and Bosniaks'', str. 1, Magistrat</ref><ref>Helen Walasek, contributions by Richard Carlton, Amra Hadžimuhamedović, Valery Perry, Tina Wik, (2016), ''Bosnia and the Destruction of Cultural Heritage'', str. 324</ref><ref>Bugarski, Ranko'','' Hawkesworth, Celia (2004)'', Language in the Former Yugoslav Lands,'' str. 129, Slavica Publishers</ref><ref>{{Cite web|url=https://vkbi.ba/?p=4131|title=ZNAČAJ POVELJE KULINA BANA – rodni list bosanske državnosti|language=bs-BA|access-date=2022-11-20}}</ref> Ovaj dokument je najstariji dosad pronađeni dokument na domaćem jeziku kod svih [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] i jedan od najznačajnijih dokumenata u historiji bosanskog srednjovjekovlja.<ref>Kurtović, Lalić, Dautović, Nakaš, Župarić, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 33, Sarajevo: Mladinska knjiga</ref> Povelja je također najstariji sačuvani diplomatski dokument srednjovjekovne Bosne.<ref>{{Cite web|url=https://vkbi.ba/?p=4131|title=ZNAČAJ POVELJE KULINA BANA – rodni list bosanske državnosti|language=bs-BA|access-date=2022-11-20}}</ref>
Prema povelji, bosanski ban Kulin obećava knezu Krvašu i svim [[Dubrovačka republika|Dubrovčanima]] punu slobodu kretanja i trgovine širom svoje zemlje.<ref>Amira Turbić-Hadžagić, Bosanski književni jezik (prvi razvojni period od 9. do 15. stoljeća), – u ''Bosanski jezik'', časopis za kulturu bosankoga književnog jezika br. 4, Tuzla, 2005.</ref> Povelju je napisao Kulinov [[dijak]] (pisar) Radoje.<ref>Suarez, S.J., Michael F.; Woudhuysen, H.R. (2013). "The History of the Book in the Balkans". ''The Book: A Global History''. Oxford University Press. str. 506–07</ref>
== Historija ==
Prvi koji je povelju izneo u javnost bio je [[Jeremija Gagić]] (1783–1859), bivši ruski konzul u [[Dubrovnik|Dubrovniku]], koji je tvrdio da je sačuvao dokument 1817. Kasnije se saznalo da se dokument nalazio u [[Dubrovački arhiv|Dubrovačkoj arhivi]] do oko 1832. godine, kada ju je prepisao [[Đorđe Nikolajević]] i objavio u ''[[Monumenta Serbica]]''. Nikolajeviću je 1832. godine povjereno prepisivanje [[Ćirilica|ćiriličnih]] rukopisa iz Dubrovačkog arhiva za naučnu publikaciju, ali je on ukrao povelju, zajedno sa drugim rukopisima kao su povelja bosanskog bana [[Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]] iz 1249., povelja srpskog kralja [[Stefan Uroš I, kralj Srbije|Stefana Uroša]] i župana Radoslava iz 1254., pisma Stefana Uroša I iz 1265. i pisma kralja [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I]] iz 1385. godine. Jeremija Gagić je pribavio povelju koju je Nikolajević ukrao i prodao ili poklonio Akademiji nauka u [[Sankt Peterburg|Sankt Peterburgu]], gde se čuva danas.<ref>Vrana, J. (1955). Da li je sačuvan original isprave Kulina bana, Paleografijsko-jezična studija o primjercima isprave iz g. 1189.. ''Radovi Staroslavenskog instituta, 2'' (2), 5-57. </ref> Dubrovački arhiv čuva još dva primjerka povelje.
== Značaj dokumenta ==
| |||