Razlika između verzija stranice "Franjevački samostan Gorica"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
Samostan Gorica je [[franjevci|franjevački]] samostan, u sklopu kojeg se nalazi crkva sv. Petra i Pavla, koji se nalazi pokraj [[Livno|Livna]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]
vidi tekst pod: Samostan Gorica▼
[[Image:Gorica Livno.jpg|thumb|Crkva sv. Petra i Pavla sa samostanom na Gorici]]
=Crkva=
U osmansko vrijeme kršćanima nije bilo dopušteno graditi ni najskromnije vjerske zgrade. Tek polovicom 19. stoljeća i osmanska je vlast bila prisiljena olabaviti to svoje držanje i napokon dopustiti da i kršćani mogu podići koju crkvu. Među prvima koji su tu promjenu iskoristili bio je zauzeti franjevac [[fra Lovro Karaula]]. On je [[1852]]. g. isposlovao u tu svrhu bujruntiju a onda, na temelju nje, i ferman [[1853]] g. U međuvremenu [[franjevci]] su marljivo pripremali građu.
==Narodna predaja o Gorici==
S koljena na koljeno, sve do naših dana, očuvala se u narodu predaja o gradnji [[crkva|crkve]] i samostana na Gorici, dijelu sela [[Brina]] kraj [[Livno|Livna]]. Ovo je prva i najveća crkva koja je izgrađena za turske vladavine na našim prostorima. "Mnogi su u to vrime išli kod turski vladara izmolit dozvolu za gradnju crkve. Svi su bili ismijavani; vraćali su se bez uspjeha. [[Turci]] su strogo zabranjivali graditi i najskromniju crkvicu. Naročito su im smetala crkvena zvona; "da ne bi budila narod rano jutri." Tako se zaputi Sultanu u Carigrad ([[Istambul]]) i [[fra Lovro Karaula]]. Ko i ostale, ismijavaše ga na dvoru. Pošto je [[fra Lovro Karaula|fra Lovro]] bio posebno uporan Sultan se odluči š njime još više poigrat. I dadne Sultan fra Lovri ferman (odobrenje) na kome je stajalo da, kad već oće makar malu crkvicu, smi napravit crkvu kolika je volunjska (volovska) koža i stavit zvono, ali ono malo, što se š njime zvoni kod pričesti. Ali po povratku u [[Livno]] fra Lovro se zgodno siti, isiče volovsku kožu u oputu (tanku nit), i opaše pozamašan prostor š njom. Na to se odma skupe turci. Kad su tili zabranit gradnju [[fra Lovro Karaula|fra Lovro]] im pokaza defter. Pisalo je da se smi gradit crkva kolika je volunjska koža i da se na nju smi stavit zvono. Sultanova se naredba morala poštivat i jedan turčin prvi uze kramp i poče kopat temelj."
[[Image:Unutarcrkvesvpp.jpg|thumb|right|Unutrašnjost crkve sv. Petra i Pavla na Gorici]]
==Historijat gradnje==
Plan za crkvu napravio je splitski graditelj Franjo Moise. Pola stoljeća poslije njega, taj njegov plan bitno je nadopunio ugledni hrvatski arhitekt Josip pl. Vancaš, čije je djelo i sarajevska katedrala i brojne druge crkve i palače po [[Bosna i Hercegovina|Bosni]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Italija|Italiji]].
Gradnja crkve je započeta postavljanjem temeljnog kamena [[1854]]. g. a zgrada je došla pod krov pet godina poslije [[1859]].g. Prve dvije godine gradnju je vodio Trogiranin Ante Ciciliani, a zamijenio ga je Špiro Marić s otoka [[Vis|Visa]]. Iako je bila sasvim "gola", u njoj su za nevolju, počeli obavljati službu Božju već [[1860]]. g. Najveće graditeljsko obogaćenje crkve bio je južni zvonik, izgrađen 1887-1888. g. i veliko zvono (teško 1024 kg). Nakon toga obavljena je posveta crkve [[1891]]. g. Napokon [[1903]]. g. odlučeno je crkvi dati njezin konačni oblik, te u tu svrhu su se obratili Josipu pl. Vancašu. Njegov program je bio: izgraditi iznad postojećih nosača svodove od armiranog betona, prikladno popločati crkvu, izvesti zidne i stropne dekoracije i podići drugi, sjeverni zvonik. Radove je vodio Franjo Holz; sjeverni zvonik, simetričan južnom, izveo je Petar Bradarić; ukrašavanje crkve prema Vancaševim nacrtima obavila je bečka tvrtka Wayss, a slike naslikao Marko Antonini. Sve se to obavilo tijekom 1905-1906. g.
Tako je crkva [[28. oktobar|28. oktobra]] [[1906]]. g. svečano otvorena i predata na upotrebu.
=Samostan=
Gradnja Samostana je započela zajedno s gradnjom crkve g. [[1854]]. Najprije je podignut zapadni dio, onaj koji gleda prema gradu. Useljen je [[1858]]. g. Nakon pet godina ([[1863]].) podigli su prizemlje južnog dijela a nešto kasnije i njegov kat. Treća, istočna strana zgrade ostala je dugo neizgrađena: na njezinu mjestu su bile neugledne gospodarske zgradice. Od 1984-[[1985]]. g. izgrađen je i taj, istočni, dio, prema nacrtu arhitekta [[Zlatko Ugljen|Zlatka Ugljena]]. Uz osnovnu zadaću - da bude boravište redovničke zajednice - samostan je imao i različite prateće funkcije. U vrijeme turske vladavine, jedno se vrijeme u samostanu držala i nastava za osnovnoškolce, zatim u periodu od [[1889]]. do [[1909]]. tu je bila smještena i škola za bogoslove (buduće svećenike). Tridesetih godina dvadesetog stoljeća tu je bio i novocijat za pripravnike Franjevačkog reda.
Samostan na Gorici raspolaže sa značajnim kulturnim blagom, koje je od osobite važnosti za ovaj kraj, ali i općenito za [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] i za hrvatski narod. To je blago smješteno u više zbirki: arheološkoj, etnografskoj i sakralnoj, zatim u knjižnici i galeriji slika, koja u najvećoj mjeri predstavlja slikarstvo [[Gabrijel Jurkić|Gabrijela Jurkića]], koji je u ovom samostanu proveo posljednjih dvadesetak godina svog života.
==Muzej==
Franjevački muzej[http://www.hbzup.com/livno/kultura/gorica.htm] i galerija[http://www.hbzup.com/livno/kultura/gabrijel/gabrijel.htm] Gorica - [[Livno]], službeno je utemeljen [[2. oktobar|2. oktobra]] [[1995]]. godine, sa ciljem da sustavno sakuplja, čuva, stručno zaštiti i znanstveno obradi, te prezentira muzejski materijal sa područja [[Livanjski kanton|Livanjskog kantona]] i šire. FMGG kao nasljednik Franjevačke zbirke na Gorici ima svoje korijene u 19. st. u djelatnosti livanjskih [[franjevci|franjevaca]] koji su obilazili arheološka nalazišta i skupljali starine, te nastojali oko osnivanja muzeja u samostanu. O tome svjedoči pisani dokument iz [[1896]]. kojim se moli Zemaljska vlada u [[Sarajevo|Sarajevu]] za dozvolu da se može u javnoj samostanskoj prostoriji držati starinsko oružje. Kroz kasnija desetljeća u livanjsku muzejsku zbirku donose se brojni nalazi iz svih razdoblja livanjske prošlosti. Nekad mala samostanska zbirka prerasla je u suvremeno osmišljen muzej, danas FMGG, koji po svom sadržaju i obimu odražava na ovim prostorima kontinuitet povijesnih zbivanja: od Kelta i Ilira preko [[Rimljani|Rimljana]], te [[Hrvati|Hrvata]] od doseljenja do najnovijeg vremena. Muzej je još u fazi oblikovanja, ali se predstavlja javnosti kao osnova za nove istraživačke korake.
[[Category: Bosna i Hercegovina]] [[Category: Livno]]
| |||