Razlika između verzija stranice "Nikola Jurišić"

'''Nikola baron Jurišić od Kisega''' ([[Senj]] [[1490]]. - [[Kiseg]] [[1545]]) bio je austrijski vojskovođa i diplomat [[Hrvatska|hrvatskihrvatskog]] plemić vojskovođa i diplomatporijekla. 1527.<ref name="hbl.lzmk.hr">http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=159</ref> sudjeluje na Cetinskom saboru kao poslanik Ferdinanda Habsburškog. Imao je bogatu vojnu karijeru, u kojoj je najzapaženiji događaj obrana Kisega 1532. godine, a 1530. godine bio je i carski poslanik u Carigradu[[Carigrad]]u.

Nikola (Mikulica) Jurišić rođen je 1490. godine u Senju, ali njegovo porijeklo nije jasno, po nekima su mu roditelji iz Senja, a po drugima roditelji su iz okoline Like ili zadarskog područja, a došli su u Senj bježeći pred Osmanlijama.<ref>{{Cite journal|last=Raguž|first=Mirko|date=2018|title=Akademik Milan Moguš, Senjanin (25. 4. 1927. – 19. 11. 2017.)|url=http://dx.doi.org/10.31953/sz.45.1.2|journal=Senjski zbornik|volume=45|issue=1|pages=255–264|doi=10.31953/sz.45.1.2|issn=1849-0999}}</ref> Nikola je cijeli svoj život služio u carskoj austrijskoj vojsci – točnije cara Ferdinanda Habsburga. Govorio je hrvatski i njemački, ali je znao pisati samo hrvatskom ćirilicom.

O Nikoli ne znamo ništa sve do 1521. godine, kada se spominje u pismu nadvojvode Ferdinanda, koji kaže da se Nikola sa svojih osam konjanika pridružio odbrambenim jedinicama KrajineKranjske nakon smrti cara Maksimilijana I 1519. godine.<ref>{{Cite journal|last=Winters|first=Stanley B.|date=1976-03|title=Vienna Broadcasts to Slovakia: 1938-1939, A Case Study in Subversion. By Henry Delfiner. East European Monographs, 7. Boulder, Colo.: East European Quarterly, 1974. ii, 142 pp. $10.00. Distributed by Columbia University Press, New York.|url=http://dx.doi.org/10.2307/2494859|journal=Slavic Review|volume=35|issue=1|pages=155–155|doi=10.2307/2494859|issn=0037-6779}}</ref> Krajina u ovom kontekstu nije "Vojna Krajina" koja je kasnije nastala na tlu današnje Hrvatske, već je to njemački naziv za "Kranjsku", današnju pokrajinu Slovenije, a potom i pokrajinu "austrijskih zemalja nasljednica".

Nadvojvoda Ferdinand je bio vrlo angažiran u obrani hrvatskih teritorija, iako su bile izvan njegove vlasti, odnosno u rukama ugarskog kralja Ludovika II., a znamo danaoružavao je naoružavao i opskrbljivao utvrde izvan habsburških posjeda kao što su Senj, Skradin. , angažman Klisa i dr. Ferdinanda s druge strane granice svakako je bio usmjeren na zaustavljanje Osmanlija prije nego što stignu do njihovih posjeda, a ne kao izraz dobre volje ili solidarnosti. Posle pada Beograda[[Beograd]]a 1521. godine, Ferdinand se našao posebno ugrožen, a do 1522. je okupio vojsku koju je nameravao da iskoristi za jačanje istočnih granica. Kako bi se okupljena vojska što bolje iskoristila, iste godine je u Beču sazvan sastanak vojnih funkcionera na kojem se razgovaralo o tome gdje će se trupe uputiti, a na ovaj sastanak je pozvan i Nikola Jurišić zbog dobrog poznavanja lokalnog terenterena.<ref>{{Cite journal|last=Winters|first=Stanley B.|date=1976-03|title=Vienna Broadcasts to Slovakia: 1938-1939, A Case Study in Subversion. By Henry Delfiner. East European Monographs, 7. Boulder, Colo.: East European Quarterly, 1974. ii, 142 pp. $10.00. Distributed by Columbia University Press, New York.|url=http://dx.doi.org/10.2307/2494859|journal=Slavic Review|volume=35|issue=1|pages=155–155|doi=10.2307/2494859|issn=0037-6779}}</ref> Taj će događaj biti presudan u Nikolinoj karijeri, a on će sljedeće četiri godine (1522. – 1526.) provesti kao kapetan na hrvatsko-kranjskoj granici pod zapovjedništvom grofa Nikole od Salma.

Grof Nikola je 1526. godine zatražio od nadvojvode Ferdinanda da bude razriješen dužnosti na granici i lično preporučio Jurišića za svog nasljednika, što je Ferdinand prihvatio, te je iste godine Jurišić postao vrhovni zapovjednik carske vojske u Kranjskoj. Iste godine je sultan Sulejman sa svojom vojskom krenuo prema hrišćanskim zemljama i bilo je jasno da će se na ugarskoj teritoriji odigrati velika bitka. Postavilo se pitanje da li hrvatski vojnici sa kranjske granice treba da idu u pomoć ugarskom kralju Ladislavu ili da ostanu na granici. Ferdinand je 29. jula pitao Jurišića za mišljenje, a on je odgovorio da je spreman braniti granicu s minimalnom vojskom, a da ostatak ide u pomoć ugarskom kralju, s čime se Ferdinand složio pod uslovom da neće snosi troškove. Nažalost, nemamoNema podatke koliko je vojnika zapravo otišlo u pomoć, ali znamo da ih je Jurišić na to poticao.

Jurišić je nastavio svoje vojne aktivnosti protiv Osmanlija, te je 24. jula 1527. godine izvijestio kralja Ferdinanda da je uspješno zauzeo gradove [[Bihać]] i [[Ripač]]. Ubrzo su nastali novi problemi za Ferdinanda, jer se njegov protivnik Ivan Zapolje povezao s Osmanlijama, te su se na kraju 1529. godine preselili prema Ugarskoj. U ovoj kriznoj situaciji, Ferdinand se ponovo okreće Jurišiću i preko njega šalje pismo za sultana. Čim je stigao do Kamengrada, nedaleko od Bihaća, koji je nedavno osvojio, čuo je da je osmanska vojska već blizu i predao pismo lokalnom paši i brzo krenuo nazad da obavijesti Ferdinanda da je vojska već vrlo blizu i bi napao Beč.

Za svoju vjernu službu Jurišić je od Ferdinanda dobio čitav niz počasti. Znamo da je 1528/9. imenovan riječkim kapetanom (držan do 1530.) i dao mu je na uživanje Postojnu i Novigrad Istarski.<ref>{{Cite journal|last=Sekulić|first=Željko|last2=Ilić|first2=Nikola|last3=Dragosavljević|first3=Dražen|date=2020-03-03|title=Repeated Sprint Ability in Football Players at Different Levels of Competition / Sposobnost ponavljanja sprinta kod fudbalera različitog nivoa takmičenja|url=http://dx.doi.org/10.7251/ssh1902139z|journal=Спортске науке и здравље - АПЕИРОН|volume=18|issue=2|doi=10.7251/ssh1902139z|issn=2232-822X}}</ref> Najvažniji posjed, čija će ga odbrana učiniti legendom, bio je Kiseg (Güns/Kőszeg), koji je dobio na uživanje 9. novembra 1529. kao nagradu za vjernu službu.

Deset dana prije nego što će postati kralj, [[Ferdinand I]] imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za vrhovnog [[kapetan]]a i savjetnika, koji će uspješno i mudro obavljati [[Diplomatija|diplomatske]] i [[vojska|vojničke]] poslove sve do svoje smrti [[1545]].

Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio [[1532]]., kad je sa 700 [[Hrvati|Hrvata]] odbranio [[Kraljevina Ugarska|ugarski]] grad [[Kiseg]] i tako zaustavio 140.000 [[Sulejman I|Sulejmanovih]] vojnika na njihovom vojnom pohodu prema [[Beč]]u. [[Osmanlije]] koji su mogli mirno proći pored malehnog grada i tako iznenaditi tada još nespremne Ferdinandove vojnike, strašno su se prevarili kad su mislili da će Kiseg biti lagahan plijen.

Prva tri dana Turci su neprekidno topovima gađali Kiseg, a [[13. august]]aaugusta započeli su s mnogobrojnim jurišima sa svih strana. Branioci nisu gubili prisebnost ni kad su ih Osmanlije nekoliko puta dovodili u "mat poziciju", nego su se hrabro i čudesno branili. Nakon odbijenog dvanaestog juriša [[28. august]]aaugusta, hrvatski junak opet šalje Ferdinandu pismo i piše: ''"Od naših 700 oružanih zemljaka već je polovina poginula; od puščanog praha, što sam ga za 300 [[forint]]i kupio, imam još jednu [[centa|centu]]. Samo Božja milost čuva nas; budi ona milostiva mojoj duši."''

Poslije dvanaestog juriša, osmanlijski glasnici su tri puta dolazili s nagodbama da se grad mirno preda, ali hrabri Jurišić im je slao tako drske i cinične odgovore, da je sultan Sulejman ludovao od bijesa i muke. U 13. jurišu poginulo je još 60 branilaca, a ranjeni Jurišić se s ostatkom posade pripravio za posljednji boj. U trenutku novog osmanlijskog napada na gradske zidine, starci, žene i djeca su stali plakati i zapomagati, a umjesto da uđu u grad Osmanlije su počeli bježati. Kasnije su pričali da su pobjegli zbog nekog konjanika s vatrenim mačem koji ih je tjerao sa zidina. I dok su tako na smrt prestrašene Osmanlije govorili da je Jurišić u savezu sa [[sotona|Sotonom]], Hrvati su slavili i zahvaljivali [[Sveti Martin|sv. Martinu]] što ih je spasio od sigurne smrti.

Sam Nikola Jurišić napisao je Ferdinandu kasnije: "Moj puščani prah bio je već posve potrošen; što je od mojih ljudi ostalo na životu, već je svu volju izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat više braniti." [[30. august]]aaugusta [[1532]]. razočarani Sulejman je sa svojom iscrpljenom vojskom otišao s izgovorom kako velikodušno daruje Jurišiću grad Kiseg.

* [[Datoteka:Jurisics Miklós címere.jpg|mini|Grb Baruna Jurišića]]1519. – 1521. - vojnik na kranjsko-hrvatskoj granici

* 1521. – 1526. - član osoblja grofa Nikole od Salma (zapovjednika obrane)

* 1526. – 1529. - zapovjednik obrane habsburške granice

* 1528. – 1531. - kapetan Rijeke

* 1529. – 1531. - diplomat na dvije misije upućene sultanu Sulejmanu

* 1537. – 1540. - glavni zapovjednik svih habsburških austrijskih postrojbi

* 1538. – 1540. - diplomat na još jednoj (trećoj) misiji upućenoj sultanu Sulejmanu

* 1538. – 1543. - upravitelj Kranjske. <ref>{{Cite journal|last=Šimunjak|first=Filip|date=2021-01-01|title=Henry Delfiner, Nikola Jurišić, 1490 – 1543, vojnik diplomat (prev. Filip Šimunjak)|url=https://www.academia.edu/82109302/Henry_Delfiner_Nikola_Juri%C5%A1i%C4%87_1490_1543_vojnik_diplomat_prev_Filip_%C5%A0imunjak_|journal=Pro tempore 16}}</ref>