Razlika između verzija stranice "Drugi balkanski rat"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 2:
[[Datoteka:Occupied territories in the Balkans, end of April 1913.png|mini|desno|340p|Situacija nakon Prvog balkanskog rata]]
 
'''Drugi balkanski rat''' ([[29. juni]] - [[10. august]] [[1913]].) je bio oružani sukob koji je vođen između [[Kraljevina Bugarska|Bugarske]] i njenih bivših saveznika [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] i [[Kraljevina Grčka|Grčke]], kojima su se priključili [[Kraljevina Crna Gora|Crna Gora]], [[Kraljevina Rumunija|Rumunija]] i [[Osmanlijsko Carstvo]] zbog nezadovoljstva podjelom osvojenih teritorija iz [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]]. Nakon što su srpske i grčke snage zaustavile bugarsku ofanzivu i kontranapad, Bugarska je ušla u teritorijalne sporove sa Rumunijom čime je izazvala rumunsku intervenciju. Osmanlijsko Carstvo je iskoristilo ovu situaciju kako bi povratili neke izgubljene teritorije iz [[Prvi balkanski rat|prethodnog rata]]. Kada su se rumunske trupe približile glavnom gradu [[Sofija|Sofiji]], Bugarska je zatražila primirje koje je rezultiralo [[Sporazum u Bukureštu|sporazumom u Bukureštu]], prema kojem je Bugarska morala da ustupi većinu teritorije koje je dobila u prethodnom ratu Srbiji, Grčkoj i Rumuniji. Nakon potpisivanja [[Sporazum u Carigradu|Sporazuma u Carigradu]], Bugarska je izgubila [[Edirne]] koje je pripalo Osmanlijskom Carstvu.
 
= Uzrok i početak rata =
 
Nakon protjerivanja Turaka izs područja današnje [[Makedonija|Makedonije]], Srbija, Grčka i Bugarska su nastojale zadržati osvojena područja pod svojom vlasti. Dok je pitanje osvojenih teritorija u Makedoniji između Srbije i Bugarske bilo riješeno ''Tajnim dodatkom uz Ugovor o prijateljstvu i savezu'', pitanje Makedonije između Grčke i Bugarske ostalo je otvoreno, pri čemu su iznevjerene želje makedonskog naroda.
 
Nakon [[London]]skogLondonski sporazum (1913.)|Londonskog mirovnog ugovora]] iz [[30. maj]]amaja 1913., Srbija je ovladala zapadnom i srednjom Makedonijom, današnjim [[Kosovo]]m, Metohijom i [[Sandžak]]om, Grčka je dobila južnu Makedoniju zajedno sa [[Solun]]om, Crna Gora je dobila dio Sandžaka i Metohije, a Bugarska područje Trakije do crte '''Enos – Midija''' i istočni dio Makedonije.
 
Nakon gubitka teritorija u [[Albanija|Albaniji]], time i izlaza na more, Srbija je tražila obnavljanje ugovora sa Bugarskom, zbog pomoći na [[Jedrene|Jedrenima]] računajući na ustupke Bugarske u Makedoniji, tzv. '''spornoj zoni'''. Bugarska je smatrala da Srbiji, po ugovoru, pripada samo jedan dio Makedonije, dok je Srbija smatrala da joj pripada cijela Makedonija.
 
Razdor između Grčke i Bugarske datira još od početka Prvog balkanskog rata, a posebno nakon grčkog osvajanja Soluna. Grčka je u nekoliko navrata pokušavala riješiti pitanje granica s Bugarskom koje je Bugarska odbila bez protivprijedloga.
 
Još tokom Prvog balkanskog rata, između Bugarske i Srbije je uspostavljena privremena crta razgraničenja teritorija, na koju su Bugari već [[16. maj]]amaja započeli dovlačiti svoje snage iz Trakije, a istovremeno je započela koncentrisati svoje snage i prema Grčkoj. Ti pokreti bugarskih snaga prinudili su uspostavljanje saveza između Grčke i Srbije protiv Bugarske, kojim je ujedno i riješeno pitanje granica između te dvije zemlje u Makedoniji, pri čemu je Srbija dobila i pravo korištenja luke Solun u sljedećih pedeset godina. Srbija i Grčka su odmah pokušale uključiti i druge zemlje u svoj savez, prije svega Rumuniju, jer je i ona imala neriješena granična pitanja sa Bugarskom. Iako je Rumunija odbila stupiti u savez, objavila je da u slučaju sukoba neće ostati neutralna.
 
[[RusijaRusko Carstvo|Rusiji]], kojoj nije bilo u interesu razbijanje balkanskog saveza koji je predstavljao prepreku širenju [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] ka istoku, pokušala je bezuspješno u nekoliko navrata diplomatskim putom smanjiti napetosti između sukobljenih država. Tokom diplomatskih aktivnosti, na crti razgraničenja je sve učestalije dolazilo do manjih sukoba i incidenata. Želeći staviti Rusiju pred svršen čin, bugarska vojna klika je odlučila spor riješiti oružanim sukobom. General '''S. Kovačev''' je [[20. juni|20. juna]] izdao naredbu za pripremu za napad, pa je u noći [[30. juni|30. juna]] 1913. godine bugarska 4. armija izvršila napad na srpske snage na rijeci [[Bregalnica|Bregalnici]], a 2. armija napala grčke snage u području Soluna.
 
= Ratni i početni planovi =
 
== Bugarski plan ==
 
Bugari su namjeravali iznenada, bez objave rata, brzim prodorom 4. i 2. armije odbaciti srpske snage prema Skopju a grčke južno od Soluna. Dalje su namjeravali nastaviti nastupanje prema jugu 1. i 3. armijom i na Vardarskom frontu odlučiti rat. Plan sam po sebi je bio vrlo loš. Pogrešno je procijenjena uloga Rumunije, podcijenjene su srpske i grčke snage a precijenjene svoje snage, razvučen front, od [[Dunav]]a do [[Egejsko more|Egejskog mora]], bez mogućnosti koncentracije snaga na [[Vardar]]skom frontu.
 
== Srpski plan ==
Pod pritiskom Rusije na arbitražu i neprijateljskim držanjem Austro-Ugarske, kao i izjavom Rumunije da će se pridružiti napadnutom, Srbija je svoj ratni plan gradila na čekanju. Plan je bio odbrambenog svojstva - učvršćivanje položaja prema Bugarskoj i odbrana teritorija iz [[1912]]. godine. Nakon odbrane bugarskog napada na Bregalnici, 3. armija je trebala u sadejstvu sa grčkim snagama preći u protivnapad u području [[Štip]]a i opkoliti bugarske snage u dolini Strumice.
 
Pod pritiskom Rusije na arbitražu i neprijateljskim držanjem Austro-Ugarske, kao i izjavom Rumunije da će se pridružiti napadnutom, Srbija je svoj ratni plan gradila na čekanju. Plan je bio odbrambenog svojstva - učvršćivanje položaja prema Bugarskoj i odbrana teritorija iz [[1912]]. godine. Nakon odbrane bugarskog napada na Bregalnici, 3. armija je trebala u sadejstvu sa grčkim snagama preći u protivnapad u području [[Štip]]a i opkoliti bugarske snage u dolini Strumice.
 
== Grčki plan ==
 
Grčki plan je bio odbrana teritorija iz 1912. godine na položajima sjeverno i sjeveroistočno od Soluna a zatim prelazak u protivnapad i u sadejstvu sa srpskom vojskom opkoljavanje bugarskih snaga u dolini Strumice.
 
= Tok rata =
 
== Operacije na srpskom frontu u Makedoniji ==
 
{{Glavni|Bitka na rijeci Bregalnici}}
 
U noći između [[29.juni|29. juna]]./[[30. juni|30. juna]] 1913. godine, bugarska 4. armija je iznenada napala srpske snage na rijeci Bregalnici. Zahvaljujući snažnom otporu srpskih straža na Bregalnici, srpske snage su uspjele zauzeti položaje i zadržati prodor bugarskih snaga. 1. srpska armija je prešla u protivnapad i povratila dan ranije izgubljene teritorije. Zbog izgubljenog učinka iznenađenja i neuspjelog napada, Bugarska je pokušala sa svojim izaslanicima uspostaviti prekid neprijateljstva, što je sa srpske strane bilo odbijeno. Srbi su izvršili opšti napad [[9. juli|9. jula]], ali nisu došli u dodir sa bugarskim snagama, koje su se već [[7. juli|7. jula]] povukle zbog nadiranja grčkih snaga sa juga.
 
== Operacije na grčkom frontu u Makedoniji ==
Nakon brzog i iznenadnog napada na grčke snage, [[30. juni|30. juna]] 1913. godine, bugarska 2. armija je zauzela teritorije iza crte razgraničenja, rastjerala grčke i srpske snage ali pri tome nije se uspjela sjediniti sa snagama 4. bugarske armije koja je zaustavljena na srpskom frontu. Budući da je 2. armija bila slaba, ona nije bila u mogućnosti održati zauzete teritorije, pa su grčke snage [[2. juli|2. jula]] izvršile protivnapad nakon čega se 2. bugarska armija povukla na polazne položaje. U slijedeća dva dana su Grci nastavili sa napredovanjem i uvjetovali povlačenje bugarske 2. armije prema Strumici. [[9. juli|9. jula]] 1913. godine, grčke snage su napale bugarske snage na planini [[Belasica|Belasici]] i uspjele ih odbaciti preko rijeke Strumice i zaplijeniti bugarsku artiljeriju. Bugarske snage su se [[11. juli|11. jula]] povukle prema Stumu, a Grčka je zaustavila privremeno svoje napredovanje zbog reorganiziranja snaga i dotura ratnog materijala.
 
Nakon brzog i iznenadnog napada na grčke snage, [[30. juni|30. juna]] 1913. godine, bugarska 2. armija je zauzela teritorije iza crte razgraničenja, rastjerala grčke i srpske snage ali pri tome nije se uspjela sjediniti sa snagama 4. bugarske armije koja je zaustavljena na srpskom frontu. Budući da je 2. armija bila slaba, ona nije bila u mogućnosti održati zauzete teritorije, pa su grčke snage [[2. juli|2. jula]] izvršile protivnapad nakon čega se 2. bugarska armija povukla na polazne položaje. U slijedeća dva dana su Grci nastavili sa napredovanjem i uvjetovali povlačenje bugarske 2. armije prema Strumici. [[9. juli|9. jula]] 1913. godine, grčke snage su napale bugarske snage na planini [[Belasica|Belasici]] i uspjele ih odbaciti preko rijeke Strumice i zaplijeniti bugarsku artiljeriju. Bugarske snage su se [[11. juli|11. jula]] povukle prema Stumu, a Grčka je zaustavila privremeno svoje napredovanje zbog reorganiziranja snaga i dotura ratnog materijala.
 
== Operacije na staroj srpsko-bugarskoj granici ==
 
Poslije poraza na Bregalnici, general Savov, kao pomoćnik vrhovnog komandanta i jedan od glavnih ratnih huškaša, je smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen general Dimitrijev, koji je, kako bi olakšao novonastalu situaciju u Makedoniji, 4. jula 1913. godine naredio prodor 1. i 3. bugarske armije prema [[Timok]]u i zauzimanje grada Knjaževca i napad na [[Pirot]].
 
Line 53 ⟶ 45:
 
== Ulazak Rumunije u rat ==
Uprkos zahtjevima Austro-Ugarske da se ne miješa u rat, Rumunija je već [[3. juli|3. jula]] pristupila mobilizaciji svojih snaga i [[10. juli|10. jula]] objavila rat Bugarskoj. Zbog svoje zauzetosti u ratu sa Srbima, bugarske snage su bile slabe tako da su rumunske snage vrlo brzo prešle Dunav i nastavile prema [[Sofija|Sofiji]] bez otpora bugarskih snaga i [[25. juli|25. jula]] izbile 5 kilometara istočno od Sofije. Pad Sofije je zaustavljen intervencijom njemačkog cara.
 
Uprkos zahtjevima Austro-Ugarske da se ne miješa u rat, Rumunija je već [[3. juli|3. jula]] pristupila mobilizaciji svojih snaga i [[10. juli|10. jula]] objavila rat Bugarskoj. Zbog svoje zauzetosti u ratu sa Srbima, bugarske snage su bile slabe tako da su rumunske snage vrlo brzo prešle Dunav i nastavile prema [[Sofija|Sofiji]] bez otpora bugarskih snaga i [[25. juli|25. jula]] izbile 5 kilometara istočno od Sofije. Pad Sofije je zaustavljen intervencijom njemačkog cara.
 
== Ulazak Turske u rat ==
Turska je uvidjela mogućnost u sukobu saveznika povratka izgubljenih teritorija tokom Prvog balkanskog rata, pa su [[13. juli|13. jula]] turske snage pod komandom '''Enver-paše''' prešle crtu '''Enos – Midija''' i rastjerale slabe bugarske snage a [[22. juli|22. jula]] zauzele Jedrene.
 
Turska je uvidjela mogućnost u sukobu saveznika povratka izgubljenih teritorija tokom Prvog balkanskog rata, pa su [[13. juli|13. jula]] turske snage pod komandom '''Enver-paše''' prešle crtu '''Enos – Midija''' i rastjerale slabe bugarske snage a [[22. juli|22. jula]] zauzele Jedrene.
 
= Kraj rata =
Pred napadima srpske i grčke vojske, a sa sjevera ugrožena nastupanjem Rumunije i sa juga nastupanjem Turske, Bugarska je bila prinuđena zatražiti primirje. Sve vojne operacije su zaustavljene [[31. juli|31. jula]] u podne, a mirovni ugovor je potpisan [[10. august]]aaugusta u [[Bukurešt]]u, po kojem se Bugarska odrekla svih spornih teritorija u korist Srbije i Grčke. Turska je dobila Jedrene a Rumunija područje Dobruže. Mirovni ugovori sa Turskom su uspostavljeni: Bugarska [[24. septembar|24. septembra]] 1913. u [[Istanbul]]u; Grčka [[14. septembar|14. septembra]] 1913. u [[Atina|Atini]] i Srbija [[14. mart]]amarta [[1914]]. u Istanbulu.
 
Pred napadima srpske i grčke vojske, a sa sjevera ugrožena nastupanjem Rumunije i sa juga nastupanjem Turske, Bugarska je bila prinuđena zatražiti primirje. Sve vojne operacije su zaustavljene [[31. juli|31. jula]] u podne, a mirovni ugovor je potpisan [[10. august]]a u [[Bukurešt]]u, po kojem se Bugarska odrekla svih spornih teritorija u korist Srbije i Grčke. Turska je dobila Jedrene a Rumunija područje Dobruže. Mirovni ugovori sa Turskom su uspostavljeni: Bugarska [[24. septembar|24. septembra]] 1913. u [[Istanbul]]u; Grčka [[14. septembar|14. septembra]] 1913. u [[Atina|Atini]] i Srbija [[14. mart]]a [[1914]]. u Istanbulu.
 
Drugim balkanskim ratom je razbijen [[Balkanski savez]] i ojačan uticaj Velikih sila na balkanske države. Makedonija je bila podijeljena između Srbije i Grčke.