Razlika između verzija stranice "Stjepan Tomašević, kralj Bosne"
| [nepregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→Pad Bosne: dodan citat kralj Tomaševića |
m →Pad Bosne: formatiranje |
||
Red 48:
=== Pad Bosne ===
Uslijed opasnosti nadirajućeg Osmanskog carstva kralj Stjepan Tomašević je 1461. godine poslao pismo papi [[Pio II|Piu II]] u kojem traži njegovu vojnu pomoć:
Uslijed opasnosti nadirajućeg Osmanskog carstva kralj Stjepan Tomašević je 1461. godine poslao pismo papi [[Pio II|Piu II]] u kojem traži njegovu vojnu pomoć: <blockquote>"(...) ''Obaviješten sam da turski car Mehmed misli do idućeg ljeta udariti s vojskom na mene i da je sve potrebno pripravio. Tolikoj sili ja sam ne mogu odoljeti. Molio sam Ugre i Mlečane i Đurđa Arbanasa'' (Kastriotu) ''da mi u ovoj nevolji priteku u pomoć, što molim i tebe. Ja ne tražim zlatnih brda, ali bih rado da moji neprijatelji i moji podanici znaju da mi neće uzmanjkati tvoja pomoć. Ako Bošnjani vide da neće u ovom ratu biti sami, nego da će im i drugi pomoći, hrabrije će vojevati, a neće se ni Turci usuditi da prodru u moje zemlje, gdje su ulazili veoma teški, a tvrđave na mnogim mjestima nedobitne i ne dopuštaju da se tako lahko uđe u moje kraljevstvo.'' (...) ''Ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se, inače ću propasti i moja će propast povući za sobom mnoge druge''." <ref>Kurtović, Dautović, Nakaš, Župarić, Lalić, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelja i pisma stare bosanske države'', str. 826-828, Mladinska knjiga, Sarajevo</ref></blockquote>Velika osmanlijska vojska pod vodstvom [[Mehmed II|Mehmeda II]] okupila se u proljeće 1463. u Adrianopolu ([[Edirne|Edirnu]]) i krenula na Bosnu. Kralj je pobjegao iz kraljevskoga grada [[Bobovac|Bobovca]], koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. maja 1463. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na [[Sana|Sani]]. Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad. Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima. Ujedno je sultan Mehmedovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 25. maja dao pogubiti kralja, njegovog strica [[Radivoj Ostojić|Radivoja]] i mnogo bosanske [[Vlastela|vlastele]]. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski [[Bosanski sandžak]].▼
▲
Velika osmanlijska vojska pod vodstvom [[Mehmed II|Mehmeda II]] okupila se u proljeće 1463. u Adrianopolu ([[Edirne|Edirnu]]) i krenula na Bosnu. Kralj je pobjegao iz kraljevskoga grada [[Bobovac|Bobovca]], koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. maja 1463. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na [[Sana|Sani]]. Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad. Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima. Ujedno je sultan Mehmedovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 25. maja dao pogubiti kralja, njegovog strica [[Radivoj Ostojić|Radivoja]] i mnogo bosanske [[Vlastela|vlastele]]. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski [[Bosanski sandžak]].
Posmrtni ostaci kralja Stjepana pohranjeni su u [[Franjevci|Franjevačkom]] samostanu u [[Jajce|Jajcu]], a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na Kraljev grob na brdu iznad Jajca.
| |||