U teškim vanrednim okolnostima senat je donosio tzv. "poslednjuposljednju odluku senata" ''(sentus consultum ultimum)'', koja je konzulima davala ovlaštenje da upotrebe silu kako bi zaštitili državu i koja je suspendovala pravo priziva na narod ''(ius provocationis)''. Uobičajena foruma je glasila: ''dent operam consules ne quid detrimenti res publica capiat'' (= "neka se konzuli postaraju za to da država ne pretrpi nikakvu štetu"). Ovakva je odluka prvi put donešena 122. p. n. e. da bi se suzbio reformski pokret [[Gaj Sempronije Grakho|Gaja Grakha]], a također je upotrebljena i protiv [[Lucije Apulej Saturnin|Saturnina]] (100. p. n. e.) i [[Katilina|Katiline]] (63. p. n. e.). PoslednjiPosljednji put senat je ovakvu odluku donio 40. godine p. n. e. protiv akcija Salvidenija Rufa ''(Salvidenius Rufus)''. [[Populari]] su uvijek dovodili u pitanje zakonsko pravo senata da koristi ovu vanrednu mjeru.
