Razlika između verzija stranice "Ionska veza"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 188.127.114.3 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Srđan oznaka: vraćanje |
No edit summary oznaka: linkovi ka čvor-člancima |
||
Red 1:
[[slika:NaF.gif|300px|thumb|right|Atomi [[natrij]]a i [[fluor]]a prolaze kroz [[redoks]] reakciju da bi se formirali ioni natrija i fluora. Natrij gubi svoj spoljašnji [[elektron]] da bi mu dao stabilnu [[elektronska konfiguracija|elektronsku konfiguraciju]], a ovaj elektron ulazi [[egzotermnost|egzotermno]] u atom fluora. Suprotno nabijeni ioni– obično veliki broj njih – zatim se pmeđusobno rivlače jedno i formiraju čvrsti [[natrij-fluorid]].]]
'''Ionsko vezivanje''' ili '''ionska veza''' je tip [[hemijske veze]] koja uključuje [[Kulonov zakon|elektrostatsku privlačnost]] između suprotno nabijenih [[ion]]a ili između dva [[atom]]a sa oštro različitom [[elektronegativnosti]]i,<ref>{{Cite book|chapter-url=https://doi.org/10.1351/goldbook.IT07058|doi = 10.1351/goldbook.IT07058|chapter = Ionic bond|title = IUPAC Compendium of Chemical Terminology|year = 2009|isbn = 978-0-9678550-9-7}}</ref> i primarna je interakcija koja se javlja u [[ionski spoj|ionskim spojevima]]. To je jedan od glavnih tipova vezivanja zajedno sa [[kovalentna veza|kovalentnom vezom]] i [[metalna veza|metalnim povezivanjem]]. Ioni su atomi (ili grupe atoma) s elektrostatskim nabojem. Atomi koji dobijaju elektrone stvaraju negativno nabijene ione (zvane [[anion]]i). Atomi koji gube elektrone stvaraju pozitivno nabijene ione (koji se nazivaju [[kationi]]). Ovaj prijenos elektrona poznat je kao '''elektrovalencija''' za razliku od [[kovalentna veza|kovalentnosti]]. U najjednostavnijem slučaju, kation je atom [[metal]]a, a anion [[nemetal]]ni atom, ali ti ioni mogu biti složenije prirode, npr. [[poliatomski ioni|molekulski ioni]] kao {{chem|NH|4|+}} ili {{chem|SO|4|2−}}. Jednostavnijim riječima, ionska veza je rezultat prijenosa elektrona sa [[metal]]a na [[nemetal]]e, kako bi se dobila puna valentna ljuska za oba atoma.
Važno je prepoznati da „čista“ ionska veza — u kojoj jedan atom ili molekula u potpunosti prenosi elektron na drugi — ne može postojati: svi ionski spojevi imaju određeni stepen [[kovalentne veze]] spajanja ili dijeljenja elektrona. Dakle, termin "ionska veza" daje se kada je ionski karakter veći od kovalentnog karaktera – to jest, veza u kojoj postoji velika [[elektronegativnost]] razlika između dva atoma, što uzrokuje da veza bude [[polarnost|polarnija]] (ionski) nego kod kovalentne veze, gdje se elektroni dijele ravnomjernije. Veze sa delimično ionskim i delimično kovalentnim karakterom nazivaju se [[polarna kovalentna veza|polarne kovalentne veze]]. Ionski spojevi provode [[električnost]] kada su rastopljena ili u rastvoru, obično ne kada su čvrsta. Ovakvi spojevi općenito imaju visoku [[tačka topljenja|tačku topljenja]], ovisno o naboju iona od kojih se sastoje. Što su naelektrisanja veća to su kohezivne sile jače i tačka topljenja je viša. Također imaju tendenciju da budu [[Rastvorljivost|rastvorljivi]] u vodi; što su kohezivne sile jače, to je niža rastvorljivost.<ref>{{cite book |doi=10.1002/9781118165850.ch2|chapter=Ionic Interactions in Supramolecular Complexes|title=Ionic Interactions in Natural and Synthetic Macromolecules|year=2012|last1=Schneider|first1=Hans-Jörg|pages=35–47|isbn=9781118165850}}</ref>
Ionska veza nastaje prijenosom jednog ili više [[elektron]]a sa jednog [[atom]]a na drugi. Ionska veza nastaje između atoma metala i nemetala. Tipičan primjer je NaCl, gdje atom [[natrijum]]a predaje elektron iz vanjske ljuske atomu [[hlor]]a. Na taj način oba atoma postižu konfiguraciju plemenitog plina uz nastajanje dva [[ion]]a: kationa Na<sup>+</sup> i aniona Cl<sup>-</sup>.
| |||