Razlika između verzija stranice "Reisul-ulema"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 49:
Do 1878. najviši vjerski velikodostojnici bili su [[muftija|muftije]] koji su u osmanlijskog hijerarhiji uleme imali rang pokrajinskih muftija. Postavljani su od [[šejhul-islam]]a koji je izdavao i poseban dokument o postavljenju poznat kao menšura. Tokom cjelokupnog vremena postojanja ureda šejhul-islama u [[Istanbul]]u, koji je ukinut 1924, Bošnjaci su insistirali na tome da reisul-ulema dobije pismo o imenovanju, iz Istanbula.
 
Austro-Ugarska je bila zainteresirana za pitanje izbora reisul-uleme. Autonomni štatutstatut 1909. donio je rješenje koje je odražavalo izvjesnu podjelu na izbor reisul-uleme između Bošnjaka, Austro-Ugarske i šejhul-islama. Prema Statutu, Izborno tijelo nominiralo je tri kandidata za upražnjeno mjesto reisul-uleme od kojih je austrougarski monarh birao jednog i imenovao ga na tu dužnost. Nakon toga Izborna kurija obraćala se molbom šejhul-islamu da imenovanom reisul-ulemi izda menšuru. Molba je upućivana diplomatskim putem. Ista ili slična procedura predviđana je kasnije i za muslimane ostalih balkanskih zemalja nakon Balkanskih ratova.
 
Nova situacija nastupila je nakon ukidanja [[Mešihat]]a u [[Turska|Turskoj]] 1924. Godine 1930. Islamska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji pronalazi novo rješenje za izvor legaliteta reisul-uleme. Ustav Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji od 9. jula 1930. propisao je da posebno tijelo sastavljeno od nacionalnih muslimanskih uglednika izda pismo o imenovanju novoizabranog reis-ul-uleme "sve dok se ne uspostavi pravovaljani [[hilafet]]". Hilafet do danas nije ponovno uspostavljen.