Razlika između verzija stranice "Anatolij Dimarov"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 20:
 
== Biografija ==
Anatolij Dimarov se rodio na seoskom gazdinstvu u selu Hutir, u blizini [[Mirgorod]]a (danas u [[Oblasti u Ukrajini|ukrajinskoj]] [[Poltavska oblast|Poltavskoj oblasti]]) Anatolij Andrejevič Harasjuta. Otac mu je bio bogati zemljoposjednik, a majka kćerka sveštenika. Da bi izbjegao deportaciju u [[Sibir]], otac je napustio porodicu, te su mu djeca preuzela drugo prezime. Nakon što je maturirao, mobiliziran je u [[Crvena armija|Crvenu armiju]],<ref name="PEO">{{cite web | url =https://www.peoples.ru/art/literature/prose/roman/anatoliy_dimarov/ | title = Анатолій Дімаров| last = | first = | date = | website =peoples.ru | publisher =| access-date =20. 2. 2022 | language =ru }}</ref> i učestvovao u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] kao vojnik.<ref name="PEO"/> Nakon završetka rata radio je u redakciji novina "Sovjetska voljn",<ref name="PEO"/> a 1944. počeo je objavljivati prve radove.<ref name="LEX">{{cite web | url =https://leksika.com.ua/10421103/ure/dimarov | title = Анатолій Дімаров| last = | first = | date = | website =leksika.com.ua| publisher =| access-date =20. 2. 2022 | language =uk }}</ref> Od 1946. godine je postao član [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]],<ref name="LEX"/> a 1949. godine postaje član [[Unija sovjetskih pisaca|Unije sovjetskih pisaca]].<ref name="PEO"/> Svoju prvu zbirku kratkih priča "Gosti z volini" ({{uk|Гості з Волині}}), objavio je 1948. godine.<ref name="LEX"/> Studirao je 1950/51. u [[Moskva|Moskvi]] na [[Literarni institut "Maksim Gorki"|Literarnum institutu "Maksim Gorki"]], a između 1951-53. na Pedagoškom institutu u [[Lavov]]u. Nakon apsolviranja radio je kao urednik u raznim izdavackim kucama.<ref name="PEO"/> Autor je romana "Jogo simja" ({{uk|Його сім'я }}) 1956, "Idol" ({{uk|Ідол}}) 1961, "I buditja ljudi" ({{uk|ІдолІ будуть люди}}) 1964, "Bilja i gniv" ({{ru|Біль і гнів}}) 1974, kao i niza kratkih pripovjetki. Nakon toga je pisao uglavnom priče za djecu.<ref name="LEX"/> Nekoliko njegovih djela su bile predložakscenarij za film.<ref>{{IMDb_name|}}</ref> Umro u bolnici Feofanija u [[Kijev]]u. Sahranjen je na groblju [[Groblje Bajkovo|Bajkovo]] u Kijevu.<ref name="GAZ">{{cite web | url =https://gazeta.ua/ru/articles/people-newspaper/_anatolij-dimarov-sem-let-bolel-rakom/567678 | title = Анатолий Димаров семь лет болел раком| last = | first = | date =4. 7. 2004 | website =gazeta.ua| publisher =| access-date =20. 2. 2022 | language =ru }}</ref>
 
== Filmovi ==