Verzija na dan 18 januar 2017 u 03:29 uredi CommonsDelinker (razgovor \| doprinosi) Botovi, Urednici 8.701 edit Datoteka AttilaTheHun.jpg je uklonjena i obrisana je na Commonsu od strane Hystrix razlog: No source since 10 January 2017. ← Starija izmjena		Trenutna verzija na dan 13 februar 2022 u 00:09 uredi poništi Arnel (razgovor \| doprinosi) Urednici 5.977 edits No edit summary oznaka: vizualno uređivanje
Red 1: {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Attila-ChroniconPictum.jpg\|mini\|250p\|Atila]] '''Atila''' ({{Oko}} 406–453) bio je vladar [[Huni\|Huna]] od 434. do svoje smrti u martu 453. Bio je i vođa plemenskog carstva koje su činili Huni, [[Istočni Goti\|Ostrogoti]], [[Alani]] i [[Prabugari\|Bugari]] u [[Srednja Evropa\|Srednjoj]] i [[Istočna Evropa\|Istočnoj Evropi]]. '''Atila''' je jedan od najvećih osvajača u historiji i najčuveniji među varvarskim vođama u doba seobe naroda. Postoji legenda koja kaže kako je Atila ustvari bio mač Marsa i da ga druge varvarske vođe nisu mogle pogledati pravo u oči, a da se pri tome ne pokolebaju u svojim namjerama. Legenda Huna kaže da je Atila od jednog čobanina dobio na poklon mač [[Mars (mitologija)\|boga Marsa]]. Atila je našao čobanina sa svojim stadom i primijetio krvavi trag po travi. Čobanin mu je rekao da pažljivo prati taj trag. Atila je pratio trag i iz trave izvadio bačeni mač, koga je uzdigao visoko. Atila je povjerovao da je to predskazanje za njega da bude jedan od velikih svjetskih vođa po Božjoj volji. Sasvim je sigurno da je Atila bio osoba koja ostavlja utisak, što je najbolje opisao [[Edvard Gibon]] u knjizi [[Historija uspona i pada Rimskog Carstva]]. ~~Opis glasi: Velike glave, crnokos, bijele puti, nizak, očiju udubljenih u lobanju, ravnog nosa, sa nekoliko dlaka na bradi, širokih ramena, kratkog četvrtastog tijela, nervoznih pokreta.~~ Tokom njegove vladavine smatran je najstrašnijim neprijateljem [[Zapadno Rimsko Carstvo\|Zapadnog Rimskog Carstva]] i [[Bizantijsko Carstvo\|Bizanta]]. Dvaput je prešao [[Dunav]] i opljačkao [[Balkan]], ali nije uspio zauzeti [[Konstantinopolj]]. Nakon njegovog neuspjelog pohoda na [[Perzija\|Perziju]] 441. pokrenuo je uspješnu invaziju [[Bizantijsko Carstvo\|Bizantskog Carstva]], što ga je ohrabrilo da pokrene pohod na [[Zapadno Rimsko Carstvo]].<ref name="Peterson">{{Cite book\|last=Peterson\|first=John Bertram\|title=The Catholic Encyclopedia ''vol. 2''\|publisher=Robert Appleton Company\|year=1907\|location=New York\|chapter=Attila\|author-link=John Bertram Peterson\|access-date=12. 2. 2021\|chapter-url=http://www.newadvent.org/cathen/02061b.htm\|archive-url=https://web.archive.org/web/20140707095032/http://newadvent.org/cathen/02061b.htm\|archive-date=7. 5. 2014\|url-status=live}}</ref> Pokušao je osvojiti i rimsku [[Galija\|Galiju]] (današnja [[Francuska]]), prešavši [[Rajna\|Rajnu]] 451. i prodrijevši sve do grada Aurelijana (današnji [[Orléans]]) gdje je poražen u [[Bitka na Katalunskim poljima\|bitci na Katalunskim poljima]]. Nakon pohoda na Galiju napao je [[Italija (rimska provincija)\|Italiju]] i opustošio sjeverne rimske provincije, ali nije uspio zauzeti sam [[Rim]]. Planirao je daljnje pohode protiv [[Antički Rim\|Rimljana]], ali je umro 453. Nakon Atiline smrti, njegov bliski savjetnik i saveznik [[Ardarik]] kralj [[Gepidi\|Gepida]] poveo je germansku pobunu protiv hunske vladavine, nakon čega se Hunsko Carstvo brzo raspalo. Atila je ostao zabilježen kao značajni lik u [[Germanska herojska legenda\|germanskoj herojskoj legendi]]. == Ime == Line 48 ⟶ 51: Atila je umro na dan svog vjenčanja, iako je već imao veliki broj žena. Uzeo je novu, mladu. Zvala se Ildiko. Dan vjenčanja protekao je u žestokom opijanju i slavlju. Pijan i požudan, kada je pala noć, mladu je odveo u svoje odaje. Nađen je mrtav naredno jutro, a nova mlada drhtala je od straha dok je pored nje ležao mrtav veliki hunski vođa. Navodno je umro od prekomjerne doze alkohola i jakog krvarenja iz nosa, premda postoje i pretpostavke kako je smrt bila nasilna. Sahranjen je, prema legendi, u tri kovčega: zlatnom, srebrnom i gvozdenom. Nakon njegove smrti hunska se država raspala. U toku noći, tijelo mu je spaljeno po starom hunskom običaju, a zatim stavljeno u kovčeg, zajedno s velikom količinom opljačkanog blaga i spušteno u rijeku Tisu. Rijeka je odnijela Atilino tijelo u neznane daljine. U više navrata pokušalo se otkriti njegov grob, ali je do sada sve ostalo samo na pokušajima. Hunsko carstvo nakon Atiline smrti nestalo je u hipu. Godine 454. Ostrogoti i druga germanska plemena pobunila su se protiv Huna, a Atilini sinovi zavađeni među sobom nisu se mogli nositi s krizom. == Reference == {{Refspisak\|1}} {{Commonscat\|Attila the Hun}}

Razlika između verzija stranice "Atila"