Novak Đoković: razlika između verzija

m
m (razdvajam da je sadržaj malo pregledniji)
 
=== 2019. ===
{{Proširiti sekciju}}
 
=== 2020. ===
{{Proširiti sekciju}}
 
=== 2021. ===
{{Proširiti sekciju}}
 
=== 2022. ===
{{Proširiti sekciju}}
 
Đoković je 9. aprila 2006. izborio odlučujuću pobjedu za Srbiju i Crnu Goru protiv [[Velika Britanija|Velike Britanije]] pobijedivši u četvrtom meču [[Greg Rusedski|Grega Rusedskog]] u četiri seta za nedostižno vodstvo SCG od 3–1, čime je SCG ostala u [[Struktura Davis Cupa|Prvoj grupi Evroafričke zone]]. Nakon ovog meča u medijima se dosta počelo šuškati o Đokovićevim pregovorima s [[Britanska teniska asocijacija|Britanskom teniskom asocijacijom]] (LTA) o mogućem nastupanju Đokovića za britansku reprezentaciju.<ref>Mark Hodgkinson, [http://www.telegraph.co.uk/sport/tennis/2337033/Serbian-may-join-British-ranks.html "Srbijanac bi se mogao priključiti britanskoj reprezentaciji"], ''[[The Daily Telegraph]]'', 17. 5. 2006.</ref> Devetnaestogodišnji Đoković, koji je tada bio 63. na ATP-listi, uglavnom je demantirao priču, rekavši prvo da razgovori nisu bili ozbiljni, opisavši ih riječima: "Britanci su bili veoma ljubazni prema nama nakon Davis Cupa".<ref>[http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/tennis/5045764.stm "Đoković demantira povezivanje s Britancima"], BBC Sport, 4. 6. 2006.</ref> Međutim, nakon više od tri godine, u oktobru 2009, Đoković je potvrdio da su pregovori između njegove porodice i LTA u aprilu i maju 2006. zaista bili ozbiljni.
 
{{citat3citat|Britanija mi je nudila mnogo prilika i trebali su nekog jer je Andy [Murray] bio jedini, i još je. To je moralo biti razočaravajuće zbog sveg novca koji ulažu. Ali nije mi bio potreban novac više od onog što sam uradio. Bio sam počeo zarađivati nešto novca za sebe, dovoljno da priuštim putovanje s trenerom i rekao sam: "Zašto, pobogu?" Ja sam Srbijanac, ponosim se što sam Srbijanac, nisam želio to pokvariti samo zato što neka druga država ima bolje uvjete. Da sam igrao za Veliku Britaniju, igrao bih tačno isto kao što igram za svoju zemlju, ali duboko u sebi nikad ne bih osjećao da pripadam tu. Ja sam bio taj koji je donio odluku.<ref>Neil Harman, [http://www.timesonline.co.uk/tol/sport/tennis/article6876924.ece "Zašto je Đoković rekao "ne" Velikoj Britaniji"], ''[[The Times]]'', 16. 10. 2009.</ref>}}
 
Pobijedivši u sva tri svoja meča, Đoković je igrao ključnu ulogu u pobjedi Srbije nad [[Davis Cup reprezentacija Australije|Australijom]] 2007. u doigravanju za ulazak u Svjetsku grupu Davis Cupa za sljedeću godinu. U meču protiv [[Davis Cup reprezentacija Rusije|Rusije]] u [[Moskva|Moskvi]] u februaru 2008. Đoković je bio pod [[gripa|gripom]] i bio je prisiljen propustiti prvi pojedinačni meč. Vratio se u parovima, u kojima su on i Zimonjić pobijedili, ali je bio prisiljen predati sljedeći meč Davidenku. Đoković je imao veliku ulogu i u ulasku Srbije u Svjetsku grupu za 2009. godinu. Od 6. do 8. marta 2010. imao je ključnu ulogu u dovođenju Srbije do njenog prvog četvrtfinala Davis Cupa u historiji, dobivši oba svoja meča u sudaru sa [[Davis Cup reprezentacija SAD-a|SAD-om]] u Beogradu (protiv Querreyja i Isnera). Kasnije se Srbija plasirala i u finale nakon pobjeda protiv [[Davis Cup reprezentacija Hrvatske|Hrvatske]] (4–1) i [[Davis Cup reprezentacija Češka|Češke]] (3–2). U finalnom ogledu protiv [[Davis Cup reprezentacija Francuske|Francuske]], također u Beogradu, srbijanski su teniseri posljednjeg dana preokrenuli zaostatak od 1–2 i tako prvi put u historiji nezavisne Srbije osvojili najcjenjenije ekipno tenisko takmičenje, izazvavši općenacionalnu radost. Đoković je pobijedio Simona i Monfilsa, a ključni bod donio je Troicki protiv Llodre.<ref>[http://sports.espn.go.com/sports/tennis/news/story?id=5887226 "Srbija porazila Francusku za prvu titulu u Davis Cupu"], [[ESPN]], 5. 12. 2010.</ref> Đoković je bio kičma svoje reprezentacije, ostvarivši omjer 7–0 u Davis Cupu te godine, iako je čast donošenja pobjedničkog boda pripala Troickom.