Novak Đoković: razlika između verzija

 

=== 2019. ===

{{Proširiti sekciju}}

 

Đoković je 9. aprila 2006. izborio odlučujuću pobjedu za Srbiju i Crnu Goru protiv [[Velika Britanija|Velike Britanije]] pobijedivši u četvrtom meču [[Greg Rusedski|Grega Rusedskog]] u četiri seta za nedostižno vodstvo SCG od 3–1, čime je SCG ostala u [[Struktura Davis Cupa|Prvoj grupi Evroafričke zone]]. Nakon ovog meča u medijima se dosta počelo šuškati o Đokovićevim pregovorima s [[Britanska teniska asocijacija|Britanskom teniskom asocijacijom]] (LTA) o mogućem nastupanju Đokovića za britansku reprezentaciju.<ref>Mark Hodgkinson, [http://www.telegraph.co.uk/sport/tennis/2337033/Serbian-may-join-British-ranks.html "Srbijanac bi se mogao priključiti britanskoj reprezentaciji"], ''[[The Daily Telegraph]]'', 17. 5. 2006.</ref> Devetnaestogodišnji Đoković, koji je tada bio 63. na ATP-listi, uglavnom je demantirao priču, rekavši prvo da razgovori nisu bili ozbiljni, opisavši ih riječima: "Britanci su bili veoma ljubazni prema nama nakon Davis Cupa".<ref>[http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/tennis/5045764.stm "Đoković demantira povezivanje s Britancima"], BBC Sport, 4. 6. 2006.</ref> Međutim, nakon više od tri godine, u oktobru 2009, Đoković je potvrdio da su pregovori između njegove porodice i LTA u aprilu i maju 2006. zaista bili ozbiljni.

 

 

Pobijedivši u sva tri svoja meča, Đoković je igrao ključnu ulogu u pobjedi Srbije nad [[Davis Cup reprezentacija Australije|Australijom]] 2007. u doigravanju za ulazak u Svjetsku grupu Davis Cupa za sljedeću godinu. U meču protiv [[Davis Cup reprezentacija Rusije|Rusije]] u [[Moskva|Moskvi]] u februaru 2008. Đoković je bio pod [[gripa|gripom]] i bio je prisiljen propustiti prvi pojedinačni meč. Vratio se u parovima, u kojima su on i Zimonjić pobijedili, ali je bio prisiljen predati sljedeći meč Davidenku. Đoković je imao veliku ulogu i u ulasku Srbije u Svjetsku grupu za 2009. godinu. Od 6. do 8. marta 2010. imao je ključnu ulogu u dovođenju Srbije do njenog prvog četvrtfinala Davis Cupa u historiji, dobivši oba svoja meča u sudaru sa [[Davis Cup reprezentacija SAD-a|SAD-om]] u Beogradu (protiv Querreyja i Isnera). Kasnije se Srbija plasirala i u finale nakon pobjeda protiv [[Davis Cup reprezentacija Hrvatske|Hrvatske]] (4–1) i [[Davis Cup reprezentacija Češka|Češke]] (3–2). U finalnom ogledu protiv [[Davis Cup reprezentacija Francuske|Francuske]], također u Beogradu, srbijanski su teniseri posljednjeg dana preokrenuli zaostatak od 1–2 i tako prvi put u historiji nezavisne Srbije osvojili najcjenjenije ekipno tenisko takmičenje, izazvavši općenacionalnu radost. Đoković je pobijedio Simona i Monfilsa, a ključni bod donio je Troicki protiv Llodre.<ref>[http://sports.espn.go.com/sports/tennis/news/story?id=5887226 "Srbija porazila Francusku za prvu titulu u Davis Cupu"], [[ESPN]], 5. 12. 2010.</ref> Đoković je bio kičma svoje reprezentacije, ostvarivši omjer 7–0 u Davis Cupu te godine, iako je čast donošenja pobjedničkog boda pripala Troickom.