Razlika između verzija stranice "Francesco Squarcione"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 6:
 
== Biografija ==
Francesco Squarcione je još kao mladić stekao prvu obuku u ukrasnom vezu kao i za krojača. Bio je član slikarskog ceha do 1423. godine, a u dokumentu iz 1426. spominje se kao slikar. Zbog nedostatka pisanih izvora o njegovom životu, vjerojatno je bio samouk u slikarskoj umjetnosti. Ograničio je svoje kretanje na [[Padova|Padovu]], u to vrijeme važnom kulturnom centru s velikim [[Evropa|evropskim]] univerzitetom, i okolinu, osim kratkog boravka u [[Venecija|Veneciji]] početkom 1460-ih. Zapisano je da je zajedno sa fra [[Filippo Lippi|FilipomFilippom Lippijem]] (1406-69) bio u odboru za ocjenjivanje slikarskog djela drugog majstora 1434. godine. Squarcione je u to vrijeme zasigurno bio upoznat s ranom renesansom u [[Firenca|Firenci]] i njenim umjetnicima. Pripadao je prvoj generaciji umjetnika [[quattrocento|quattrocenta]], zajedno s [[Antonio Pisanello|Antoniom Pisanellom]] (1394-1455) iz susjedne [[Verona|Verone]] i [[Jacopo Bellini|Jacopom Bellinijem]] (1400-70) iz [[Venecija|Venecije]] (ocem [[Gentile Bellini|Gentilea Bellinija]]) među sjevernoitalijanskim slikarima.<ref name="FS"/>
 
== Stvaralaštvo i umjetničko okruženje u Padovi ==
Red 15:
Govoreći o njegovom umjetničkom stvaralašvu, historičari umjetnosti obično počinju (i završavaju) s njegovim kasnim razdobljem, bez ikakvih naznaka o njegovoj slikarskoj obučenosti ili ranijim fazama njegovog stila.
Jedna od dodatnih poteškoća pri razmatranju Squarcionea i njegova dva sačuvana slikarska djela je pitanje koliko su čak i ta dva djela zapravo urađena njegovom vlastitom rukom, i obrnuto, koliko su ova dva djela možda iznjedrena njegovim učenicima, posebno ako se uzme u obzir raznolikost između njih. Međutim, Francesco Squarcione je ostavio jedinstven pečat na niz drugih slikara koji su se na kraju proširili po velikom dijelu Italije, te da su dva već navedena proizvod njegove kreativnosti i nude najbolji uvid u njegov slikarski doprinos.<ref name="FS"/>
<
=== OltarniOltarski poliptih De Lazara ===
[[Datoteka:F Squarzione Polip de Lazzara (Jerónimo Lucia Bautista Antonio abad Justina Musei Civici Padova.jpg|thumb|350px|desno|Oltarski poliptih De Lazara, Musei Civici di Padova]] Oltarska slika izrađena za kapelu porodice De Lazara u [[Karmelićanska bazilika (Padova)|Karmelićanskoj bazilici u Padovi]] je poliptih s pet zasebnih odjeljaka u razrađenom okviru. [[Sveti Jeronim]] je prikazan kako sjedi u središnjem dijelu slike. Širina ovog središnjeg naslikanog panela je dvostruko veća od ostala četiri, koji prikazuju svetu Luciju, Ivana Krstitelja, Antonija opata i Justine, tako da se cijela oltarska slika može podijeliti na trećine jednake veličine. Proporcije slika nisu ujednačene između središnje figure i svetaca na bočnim panelima. Slika svetog Jeroma koja je najveća, negira bilo kakvu implikaciju međusobnog odnosa sa prikazima ostalih svetaca. On sjedi u naturalističkom okruženju s udaljenim krajolikom s lijeve strane, dok bočni sveci, realno prikazani opisnom bojom, stoje na [[mramor]]nim podlogama na apstraktnoj pozadini. Oni djeluju više kao naslikani kipovi nego stvarni ljudi, a razdvojenost između njih i središnje slike je zagonetna za sredinu 15. vijeka. Prostor stvoren za svetog Jeronima, s njegovim pogledom koso postavljenim na preostalu udaljenost na lijevoj strani i pogledom u [[Apsida|apsidalnu]] kapelu malo desno od središta, neuobičajeno je nemjeren. Sudeći prema ovoj slici, uprkos svojoj blistavoj genijalnosti, Francesco Squarcione je teško mogao naučiti više od zanata prerano razvijenog [[Andrea Mantegna|Andrea Mantegnu]], koji se pojavio kao nezavisni slikarski majstor upravo u godinama slikanja ''poliptiha De Lazara''.
 
Figure u ''Oltarskoj slici De Lazara'' nisu samo odvojene u odnosu na središnji dio sa svetim Jeronimom, već skreću lijevo ili desno očito bez plana i uzorka, dok Jeronim gleda gore i desno, prisiljavajući promatrača da slijedi njegov pogled daleko izvan slikovnog polja. Squarcioneova individualnost proizvela je jedinstvene situacije što je vidljivo kod bizarnog skraćivanja, kao u ruci svete Lucije, ili neočekivane prostorne manipulacije na središnjem panelu sa prikazom svetog Jeronima. Sve ovo pokazuje angažirani ekspresionizam Franesca Squarcionea.<ref name="FS"/>
=== Madona s djetetom ===
[[Datoteka:Squarcione_Virgin_and_Child.jpg|thumb|150px|lijevo|Madona is Dijetedjetetom iz približno 1460. godine, 82x70 cm, [[Državni muzeji Berlina]].]]
=== Oltarni poliptih De Lazara ===
Druga slika urađena na drvenom panelu koja se tradicionalno povezuje sa Squarcioneom (na osnovu njegovog potpisa) je ''Madona i dijete''. Danas se čuva u [[Berlin]]u, te se često povezuje s [[Donatello]]m, a posebno sa sitnim detaljem [[bronza]]ne [[Reljef (umjetnost)|reljefne]] skulpture koju je završio približno 1450. godine za [[Bazilika svetog Antonija (Padova)|baziliku svetog Antonija u Padovi]]. Madona kod koje je upčljiva evidentna ovisnost o [[Firenca|firentinskoj]] skulpturi, potje iz ovog perioda, a možda ju je naručila porodica De Lazara. S druge strane, stil slike odražava Madonu i [[Madona i dijete na prijestolju (Filippo Lippi)|Madonu i dijete na prijestolju]] [[Filippo Lippi|Filippa Lippija]] iz 1437. godine. Ne samo da je agresivna poza djeteta gotovo identična, već i bucmasto lice i male crte ukazuju na povezanost, povećavajući mogućnost da je Squarcioneova slika datumom bliža slici Filippa Lippija (koja je datirana) nego što se obično vjeruje. Umjetnička vrijednost slike proizlazi iz neskladnog kontrastnog položaja djeteta viđenog cijelog lica pored odlučnog izraza lica Madone.
 
U pozaadini slike je ogroman par svijećnjaka, onaj s desne strane koji se samo djelomično razaznaje iza zavjese, postavlja pitanja veličine i razmjera slike. Postoji očigledno odbacivanje [[Simetrija|simetrije]] u korist neočekivanog i ekscentričnog. Predimenzionirana, ali spljoštena jabuka, naizgled izvučena iz vijenca prema gore, nalazi svoje mjesto na platformi koja odvaja gledatelja od subjekta. Ovaj aranžman elementa [[Mrtva priroda|mrtve prirode]] i Madone postaje standard u drugoj polovini 15. vijeka, a ovo se posebno sviđalo venecijanskom renesansnom slikaru [[Giovanni Bellini|Giovanniju Belliniju]]. Njegovo slikarsko djelo poznato kao ''Berlinska Madona'', angažirano je, pa čak i duhovito, te ukazuje na lični stil koji je imao tako snažnu privlačnost za mnoge slikare narednih generacija.<ref name="FS"/>
== Galerija ==
<gallery mode="packed" heights="150" caption="Galerija slikarskih djela Francesca Squarcionea">
Datoteka:Francesco squarcione (cerchia), madonna col bambino.JPG|Madona is Dijetedjetetom.
Datoteka:Squarcione_Virgin_and_Child.jpg|Madona i Dijete iz približno 1460. godine, 82x70 cm, [[Državni muzeji Berlina]].
Datoteka:F Squarzione Polip de Lazzara (Jerónimo Lucia Bautista Antonio abad Justina Musei Civici Padova.jpg|Oltarski poliptih De Lazara, Musei Civici di Padova
Datoteka:Francesco squarcione (cerchia), madonna col bambino.JPG|Madona i Dijete.
</gallery>