Razlika između verzija stranice "Antun Vrdoljak"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 19:
== Biografija ==
Studirao je glumu na Kazališnoj akademiji u [[Zagreb]]u. Na filmu se javlja kao glumac 1957. u ''[[Nije bilo uzalud]]'' [[Nikola Tanhofer|Nikole Tanhofera]]). Uloga putnika u Tanhoferovu filmu ''[[H-8]]'' 1958. donosi mu – zbog pučkog šarma priprostog mladića – veliku popularnost. Glumio je u oko 20 [[film]]ova i koprodukcijskih projekata. Za ulogu ratne žrtve u filmu ''[[Rat (film)|Rat]]'' 1960. [[Veljko Bulajić|Veljka Bulajića]] nagrađen je [[Zlatna arena|Zlatnom arenom]] na [[Pula Film Festival|festivalu u Puli]].
Kao režiser debitira pričom u omnibusu ''Ključ'' (Poslije predstave – sc. [[Zvonimir Berković]], 1965) Njegov cjelovečernji debut se smatra ujedno i najuspješnijim naslovom: ''Kad čuješ zvona'' (1969) prema Ratnom dnevniku [[Ivan Šibl|Ivana Šibla]] (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici [[NOB]]-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelim filmom ''U gori raste zelen bor'' (1971, Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema [[Ivan Šibl|Šiblovu]] Ratnom dnevniku, te ''Povratak'' (1979). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je ''Mećava'' (1977) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi ''Kiklop'' (1982), "Jelen" u Puli prema romanu [[Ranko Marinković|Ranka Marinkovića]] te ''Glembajevi'' (1988) prema drami ''Gospoda Glembajevi'' (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije ''Deps'' (1974), te
| |||