Razlika između verzija stranice "Fehim Spaho"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 32:
Iz političkih razloga penzionisan je 1923, zatim ponovno aktiviran, pa ponovo penzionisan iz sličnih razloga. Polovinom marta 1936. postavljen je za [[naib]]a [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske vjerske zajednice]] u Sarajevu, a krajem aprila imenovan predsjednikom Vrhovnog šerijatskog suda. Za člana Vakufskog sabora, užeg savjeta reisul-uleme i Izbornog tijela za izbor reisul-uleme imenovan je 1937, a 20. aprila 1938. među tri kandidata za reisul-ulemu, uz [[Ahmed Burek|Ahmeda ef. Bureka]] i [[Muhamed Tufo|Muhameda ef. Tufu]]. Kraljevskim ukazom od 26. aprila 1938. imenovan je za reisul-ulemu. Dužnost reisul-uleme prihvatio je 6. maja od prvog naiba Saliha ef. Bašića. Svečano ustoličenje i predaja menšure obavljeni su 9. juna 1938. u [[Careva džamija (Sarajevo)|Carevoj džamiji]] u Sarajevu.<ref name=IZ/>
Po nastanku [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], nastavio je obavljati funkciju reisul-uleme. Zajedno s [[nadbiskup]]om [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivanom Evanđelistom Šarićem]]{{efn|name=Šarić|"...Molimo se Bogu, da Vas još dugo uzdrži i poživi na sreću i procvat Vjere i Domovine. On Svemogući neka svojim Blagoslovom blagoslovi Vaše dijelo, našu toliko žuđenu Slobodnu Nezavisnu Hrvatsku Državu!" (Sarajevski novi list, broj 4, 15. maja 1941.({{harvnb|Sarajevo u revoluciji 2|1977|p=140}})}} podržavao je Pavelića i stvaranje NDH.{{efn|name=Spaho|"...Jest pohodio sam i Zagreb. Ja sam još prije bio odlučio da osobno pohodim Zagreb i pozdravim Poglavnika i Nezavisnu Državu Hrvatsku, kao i da mu izrazim potunu odanost bosansko-hercegovačkih muslimana Hrvata" (Sarajevski novi list, broj 12, 25. maja 1941, pod naslovom ''"Preuzvišeni gospodin Reis-ul-ulemea Fehim ef. Spaho poručuje muslimanima da ljubav Poglavnika i Maršala Kvaternika prema muslimanima čuvaju kao svoj najdragocijeniji kapital."''({{harvnb|Sarajevo u revoluciji 2|1977|p=140}})}}{{sfn|Sarajevo u revoluciji 2|1977|p=140}} Zajedno s njim je
Odbio je prijedlog [[Ustaše|ustaškog]] poglavnika [[Ante Pavelić]]a da se pravoslavna crkva u [[Zagreb]]u pretvori u džamiju i pokušaje da se promjeni Ustav IZ. Zalagao se za oslobođenje i živote [[ohrid]]sko-[[bitolj]]skog i [[Banja Luka|banjalučkog]] episkopa Platona Jovanovića i [[Bosanska Gradiška|gradiškog]] protejereja Dušana Subotića, koji su ubijeni poslije njegove smrti, kao i 15 sarajevskih mladića optuženih da su [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ-evci]]. Po prijetnji ustaškog stožernika da će biti strijeljani potpisnici [[Muslimanske rezolucije|Sarajevske rezolucije]], kojom se osuđuju zločini nad [[Srbi]]ma i [[Jevreji]]ma, napisao je svoje ime na vrh spiska.<ref name=PR/> Umro je 13. februara 1942, a [[dženaza-namaz|dženaza]], koju je predovodio član Ulema medžlisa Ali ef. Aganović, je obavljena 15. februara pred [[Begova džamija|Begovom džamijom]]. U znak počasti, prenesen je od svog stana na Musali do Begove džamije, a ukopan je u blizini [[Gazi Husrev-beg]]a.<ref name=IZ/>
| |||