Razlika između verzija stranice "Srpskohrvatski jezik"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.8
Red 21:
'''Srpskohrvatski '''ili '''hrvatskosrpski '''je bio [[Južnoslavenski jezici|južnoslavenski jezik]] korišten u SFR Jugoslaviji. Rezultat je [[Bečki književni dogovor|Bečkog književnog dogovora]] iz 1850. godine na kojem je kao osnova za zajednički književni jezik [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] uzet narodni govor [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], karakterističan po [[štokavsko narječje|štokavskom narječju]] i [[ijekavski izgovor|ijekavskom izgovoru]].<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.</ref>
 
Srpskohrvatski je bio jedan od tri zvanična jezika [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] (druga dva su bili [[slovenski jezik|slovenski]] i [[makedonski jezik|makedonski]]). Bio je zvanični jezik u četiri bivše republike SFRJ: SR BiH, SR Crnoj Gori, SR Srbiji i SR Hrvatskoj. Srpskohrvatski jezik se može poistovjetiti sa srednjejužnoslavenskim dijasistemom. Raspadom SFRJ [[1991]]. godine ovaj jezik je prestao biti u službenoj upotrebi. Srpskohrvatski jezik savremena lingvistika smatra živim makrojezikom.<ref>[{{Cite web |url=http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hbs |title=Documentation for ISO 639 identifier: hbs] |access-date=27. 11. 2009 |archive-date=13. 2. 2009 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090213123121/http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hbs |url-status=dead }}</ref> U slavistici se susreće i naziv bosansko-hrvatsko-srpski jezik prilikom izučavanja nekadašnjeg zajedničkog standarda.<ref>{{cite web|url=http://www.seelrc.org/webliography/bcs.ptml|title=Duke University - Duke University Slavic Centers : Webliography|work=seelrc.org|accessdate=25. 9. 2015|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130521214915/http://www.seelrc.org/webliography/bcs.ptml|archivedate=21. 5. 2013|url-status=dead}}</ref>
 
Srpskohrvatski jezik imao je nekoliko specifičnosti: dva izgovora [[ekavica|ekavski]] i [[ijekavica|ijekavski]] izgovor, dva pisma [[latinica|latinicu]] i [[ćirilica|ćirilicu]], bogatstvo leksičkih sinonima, kao i upotrebu izraza specifičnih za pojedine sociokulturne sredine. Standard se razvijao za potrebe četiri naroda [[Srbi|Srba]], [[Hrvati|Hrvata]], [[Bošnjaci|Bošnjaka]] i [[Crnogorci|Crnogoraca]], ali nije dozvoljavao upotrebu karakteristične leksike za Bošnjake, odnosno bosanski jezik. Na toj bazi srpskohrvatski jezik je imao četiri književnojezička izraza, u početku su se razvili srpski i hrvatski književnojezički izraz, a potom bosanski i crnogorski književnojezički izraz. Raspadom zajedničke države iz ovih književnojezičkih izraza razvili su se savremeni [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[Srpski jezik|srpski]], dok tendencija oficijalizacije i standardizacije prati i [[crnogorski jezik]].