Razlika između verzija stranice "Southern blot"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke
 
Red 1:
[[slika:Recombinant DNA- southern blot (1).jpg|thumb|[[Elektroforeza]] na agaroznom gelu: agarozni gel]]
[[slika:Aufbau Southern-Blot.jpg|thumb| Pladanj sa hrpom koja se sastoji od utega, papirnatih peškira, [[vještačka membrana | membrana]] od [[nitroceluloza|nitroceluloze]] ili [[najlon]]a, [[gel]]a, rastvora [[soli]] i staklene ploče.]]
[[slika:Southern blot membrane.jpg|thumb|Southern blot membrana nakon [[hibridizacija nukleinske kiseline|hibridizacije]] i ispiranja]]
[[slika:Southern-Blot-Agarosegel.jpg|thumb|Southern blotni [[agar]]ozni gel pod ultravioletnom iluminacijom]]
Red 10:
| first = Edwin Mellor
| author= Edwin Southern
| date = 5. November11. 1975
| title = Detection of specific sequences among DNA fragments separated by gel electrophoresis
| journal = Journal of Molecular Biology
Red 19:
| doi = 10.1016/S0022-2836(75)80083-0
| pmid = 1195397
}}</ref> Ostali metodi blotiranja (tj. [[western blot]], <ref>{{cite journal | last1 = Towbin | last2 = Staehelin | first2 = T | last3 = Gordon | first3 = J | display-authors = etal | year = 1979 | title = Electrophoretic transfer of proteins from polyacrylamide gels to nitrocellulose sheets: procedure and some applications | journal = PNAS | volume = 76 | issue = 9| pages = 4350–4 | doi = 10.1073/pnas.76.9.4350 | pmid = 388439 | pmc=411572}}</ref> [[northern blot]], [[eastern blot]], [[southwestern blot]]) koji koriste slične principe, ali za [[RNK]] ili [[protein]]e, kasnije su imenovani u odnosu na ime Edwina Southerna. Kako je oznaka [[eponim]]na, Southern se označava velim početnim slovom, kao što je uobičajeno za [[vlastite imenice]]. Nazivi za druge metode blotiranja mogu slijediti ovu konvenciju, po analogiji.<ref>{{cite journal
| last = Burnette
| first = W. Neal
|date=Aprilapril 1981
| title = Western Blotting: Electrophoretic Transfer of Proteins from Sodium Dodecyl Sulfate-Polyacrylamide Gels to Unmodified Nitrocellulose and Radiographic Detection with Antibody and Radioiodinated Protein A
| journal =Analytical Biochemistry
Red 37:
# DNK fragmenti se zatim [[elektroforeza|elektroforeziraju]] na agaroznom gelu, kako bi se razdvojili po veličini.
# Ako su neki od fragmenata DNK veći od 15 [[bazni par|kb]], tada se gel prije blotiranja može tretirati kiselinom, poput razrijeđene [[Hlorovodik|HCl-a]]. Ovo stvara fragmente DNK, razbijajući DNK na manje komade, omogućavajući tako efikasniji prenos iz gela u membranu.
# Ako se koriste metode prijenosa pomoću alkalnih supstanci, DNK gel se stavlja u alkalni rastvor (koji obično sadrži [[natrij-hidroksid]]) da bi se denaturirala dvolančana DNK. Denaturacija u alkalnom okruženju može poboljšati vezivanje negativno nabijenih [[timin]]skih ostataka DNK na pozitivno nabijene amino-grupe vještačke membrane, razdvajajući ih u pojedinačne DNK lance za kasnije [[hibridizacija nukleinske kiseline | hibridiziraju]] na sondu (vidi dolje) i uništava bilo koja preostala RNK koja je još uvijek prisutna uz DNK. Izbor alkalnih umjesto neutralnih metoda prijenosa, međutim, često je empirijski i može rezultirati ekvivalentnim rezultatima.
# List [[nitroceluloza|nitroceluloze]] (ili, alternativno, [[najlon]]a) [[vještačka membrana| membrane]] postavlja se na vrh (ili ispod, ovisno o smjeru prijenosa) gela. Pritisak se ravnomjerno primjenjuje na gel (bilo usisavanjem, bilo postavljanjem snopa papirnatih maramica i tegova na vrh membrane i gela), kako bi se osigurao dobar i ravnomjeran kontakt između gela i membrane. Ako se prenos vrši usisavanjem, koristi se [[SSC pufer|20X SSC]] pufer kako bi se osiguralo zatvaranje i sprečilo sušenje gela. Prenos pufera [[kapilar|kapilarnim djelovanjem]] iz područja sa visokim [[vodeni potencijal|vodenim potencijalom]] u područje sa malim vodenim potencijalom (obično filter papir i papirnati uložak) koristi se za premještanje DNK iz gela na membranu; [[ionska izmjena]] interakcije veže DNK za membranu, zbog negativnog naboja DNK i pozitivnog naboja membrane.
# Membrana se zatim peče u [[vakuum]]u ili uobičajenoj pećnici na 80&nbsp;°C tokom dva sata (standardni uslovi; nitrocelulozna ili najlonska membrana) ili izlaže [[UV zrake|ultraljubičastom zračenju]] (najlonska membrana) da trajno pričvrsti prenesenu DNK na membranu.
# Membrana se zatim izlaže [[hibridizacijska sonda|hibridizacijskoj sondi]] – jednom DNK fragmentu sa određenom sekvencom čije prisustvo u ciljnoj DNK treba utvrditi. DNK sonda je označena tako da se može detektirati, obično ugrađivanjem [[radioaktivnost|radioaktivnog markera]] ili označavanjem molekula [[fluorescencija| fluorescentncijom]] ili [[hromogena hibridizacija in situ|hromogenom bojom]]. U nekim slučajevima, sonda za hibridizaciju može se napraviti od RNK, a ne od DNK. Da bi se osigurala specifičnost vezivanja sonde za DNK uzorka, najčešći metodi hibridizacije koriste DNK sperme lososa ili haringe, za blokiranje površine membrane i ciljane DNK, deionizirani [[formamid]] i deterdžent, kao što je [[natrij-dodecil sulfat|SDS]], za smanjenje nespecifičnog vezivanja sonde.
# Nakon hibridizacije, višak sonde se ispere s membrane (obično pomoću [[SSC-pufer]]a), a obrazac hibridizacije na [[rendgen]]skom filmu se vizualizuje pomoću [[autoradiografija|autoradiogrfije]] u slučaju radioaktivne ili fluorescentne sonde ili razvojem boje na membrani ako se koristi hromogen metod detekcije.