Razlika između verzija stranice "Akšam-namaz"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke
Red 1:
{{Namazi}}
'''Akšam-namaz''' ili ''večernji namaz''<ref name="namaz">{{cite web |title=Kako se klanja pet dnevnih namaza |url=http://dzemat-oberhausen.de/?p=202#2-Podne-namaz-podnevni-namaz |website=dzemat-oberhausen.de/?p=202#2-Podne-namaz-podnevni-namaz |accessdateaccess-date=20. 5. 2020}}</ref> ({{ar| مغرب}}; salatul-magrib) četvrti je od pet propisanih, obaveznih [[namaz]]a (molitvi) koje [[Musliman|muslimanimusliman]]i svakodnevno obavljaju. Nakon [[sabah-namaz]]a najkraći je dnevni namaz s ukupno pet rekata (tri farza i 2 sunneta) i jedini dnevni namaz gdje farz prethodi sunnet rekatima. S nastupom akšamskog vremena završava se [[post]] kod muslimana.
 
== Vrijeme akšam-namaza ==
Red 28:
Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče ''Subhaneke''. Ovo je moguće samo na prvom rekatu. Nakon tog, obavezno je reći: ''"Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)"'' (ar. trans. ''"Eūzu billāhi mineššejtānir-radžīm"''), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: ''"U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog"'' (ar. trans. ''"Bismillāhir-rahmānir-rahīm"''), pa se uči prva [[sura]] iz [[Kur'an]]a - [[Fatiha]] i nastavlja sa bar tri [[ajet]]a neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da akšam-namaz ima tri rekata, to postoje tri stajanja. Na preostalom stajanju vjernik uči samo Bismillu i Fatihu.
 
Vjernik zatim uz izgovor [[tekbir]]a vrši pregibanje svoga tijela u oblik [[ćirilica|ćiriličnog]] slova G, oslanjajući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga [[Allah|Tvorca]], tako čineći ruku'. S ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi ''"Čuje Allah onoga koji Ga hvali"'' (ar. trans. ''"Semiallāhu li men hamideh"'') i ''"Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala"'' (ar. trans. ''"Rabbenā we lekel-hamd"'').
 
Uz izgovor tekbira vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed, sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna [[dova]] ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s pauzom između njih u sjedećem položaju.