Razlika između verzija stranice "Juno (svemirska letjelica)"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 71:
Tokom naučne misije, [[Infracrveno zračenje|infracrveni]] i [[Mikrotalasno zračenje|mikrotalasni]] instrumenti će mjeriti toplotno zračenje koje proizlazi duboko iz Jupiterove atmosfere. Ova zapažanja nadopunit će prethodne studije njegovog sastava procjenom količine i distribucije [[Voda|vode]], a time i [[kisik]]a. Ovi podaci pružit će uvid u porijeklo Jupitera. Juno će također istražiti [[Konvekcija|konvekciju]] koja pokreće prirodne obrasce cirkulacije u Jupiterovoj atmosferi. Ostali instrumenti na brodu Juno prikupit će podatke o planetarnom gravitacionom polju i polarnoj magnetosferi. Bilo je planirano da se misija Juno završi u februaru 2018. godine, nakon završenih 37 orbita oko Jupitera. Sonda je tada trebala biti izbačena iz orbite i izgorjeti u vanjskoj atmosferi Jupitera, kako bi se izbjegla bilo kakva mogućnost udara i biološke kontaminacije jednog od mjegovih satelita <ref>[https://web.archive.org/web/20111125214512/http://www.spaceflight101.com/juno-mission-profile-and-timeline.html Juno Mission Profile & Timeline]</ref>.
=== Tok leta ===
==== Lansiranje ====
Juno je lansiran na [[Atlas V]] raketi sa [[Cape Canaveral]]a, [[Florida]]. Atlas V (AV-029) koristio je glavni motor RD-180 ruske izrade, pogona na [[kerozin]] i tečni [[kisik]]. Prilikom starta podvrgnut je provjeri od 3,8 sekundi a prije paljenja pet pogonskih raketa na čvrsto [[gorivo]] (SRB). Nakon izgaranja SRB-a, u otprilike 93 sekundi leta, dvije potrošene [[Raketa|rakete]] su odbačene, a nakon 1,5 sekunde odbačene su i ostale tri. Kada se nivo zagrijavanja spustio ispod utvrđene granice, zaštitni oklop koji je štitio Juno tokom lansiranja i prolaska kroz najdeblji dio atmosfere odvojio se, u otprilike 3 minuti i 24 sekundi leta. Glavni motor Atlas V isključen je 4 minute i 26 sekundi nakon polijetanja. Šesnaest sekundi kasnije, zapaljen je drugi stepen Kentaur, koji je gorio oko 6 minuta, postavljajući satelit u početnu orbitu. [27] Nakon 30 minuta Kentaur je ponovo upaljen na period od 9 minuta, da bi dao letjelici ubrzanje dovoljno za bijeg iz zemljinog gravitacionog bunara <ref>"[https://spaceflightnow.com/atlas/av029/ascenttimeline.html Atlas/Juno launch timeline]". Spaceflight Now. 28 July 2011.</ref>.
Prije odvajanja, faza Kentaura koristila je motore za reakciju kako bi okretala Junonu do 1,4 okretaja u minuti. Otprilike 54 minute nakon lansiranja, svemirska letjelica se odvojila od Kentaura i počela širiti solarne panele. Nakon punog postavljanja i zaključavanja solarnih panela, Junoine baterije su se počele puniti. Primjena solarnih panela smanjila je Junoinu brzinu centrifuge za dvije trećine. Sonda se vrti kako bi se osigurala stabilnost tokom putovanja i kako bi svi instrumenti na sondi mogli posmatrati Jupiter <ref>"[https://www.nasa.gov/mission_pages/juno/launch/Juno_solarpower.html Juno's Solar Cells Ready to Light Up Jupiter Mission]". NASA. 27 June 2016.</ref>.
Putovanje do Jupitera trajalo je pet godina i uključivalo je dva orbitalna manevra u augustu i septembru 2012. godine i prolazak pored Zemlje 9. oktobra 2013. <ref>Whigham, Nick (7 July 2016). "[https://www.news.com.au/technology/science/space/the-success-of-junos-jupiter-mission-has-its-origins-in-a-famous-idea-from-more-than-50-years-ago/news-story/86348b133ce59b6000873175fee5e9a9 The success of Juno's Jupiter mission has its origins in a famous idea from more than 50 years ago]". news.com.au.</ref> <ref>Wall, Mike (9 October 2013). "[https://www.space.com/23139-juno-jupiter-spacecraft-earth-flyby.html NASA Spacecraft Slingshots By Earth On Way to Jupiter, Snaps Photos]". Space.com.</ref>. Kada je stigao do Jupiterovog sistema, Juno je prešao približno 19 astronomskih jedinica (2,8 milijardi kilometara) <ref>Agle, D. C. (12 August 2013). "[https://www.jpl.nasa.gov/news/nasas-juno-is-halfway-to-jupiter NASA's Juno is Halfway to Jupiter]". NASA/JPL.</ref>.
== Također pogledajte ==
| |||