Razlika između verzija stranice "Meša Selimović"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke
Sadko (razgovor | doprinosi)
→‎Jezik: proizvoljni lični stavovi (bez refki) napisani neadekvatnim stilom
Red 48:
 
{{Citat|Potičem iz [[musliman]]ske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome također pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i književnosti [[Vuka]], [[Simo Matavulj|Matavulja]], [[Stevan Sremac|Stevana Sremca]], [[Borisav Stanković|Borisava Stankovića]], [[Petar Kočić|Petra Kočića]], [[Ivo Andrić|Ive Andrića]], a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe da dokazujem. Znali su to, uostalom, oni članovi Uređivačkog odbora edicije „[[Srpska književnost u sto knjiga]]“, koji su također članovi "Srpske akademije nauka i umetnosti" i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: [[Mladen Leskovac]], [[Dušan Matić]], [[Vojislav Đurić]], [[Boško Petrović]]. Nije, zato, slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, sa izričitim zahtjevom da se ono smatra punovažnim autobiografskim podatkom.}}
 
Paradoks situacije je vjerovatno najbolje izrazio [[Alija Isaković]], koji je primijetio da je ironično što najveći srpski roman 20. vijeka počinje islamskom molitvom, [[Bismila (islamska molitva)|Bismilom]]. Selimović ostaje piscem paradoksa: bošnjačko-islamski autor koji nije zbog vjersko-civilizacijske tematike i razmišljanja o sudbini muslimana u Bosni mogao biti prihvaćen u srpski književni korpus u cijelosti, i tamo istovremeno "žulja" kao strano tijelo i koristan je kao sredstvo političko-nacionalne propagande. U bošnjačkoj književnosti, kojoj vidljivo pripada po najvrednijim djelima, jedan je od glavnih prikazivača nacionalne sudbine.
 
Povodom 30-godišnjice smrti Meše Selimovića, srpski pjesnik [[Matija Bećković]] napisao je u beogradskom dnevniku [[Večernje novosti]]: