Razlika između verzija stranice "Bizantijsko Carstvo"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 140:
=== Isaurijska dinastija ===
{{Glavni|Bizantijsko Carstvo tokom Isaurijske dinastije}}
Nakon arapske [[Druga arapska opsada Konstantinopolja|opsade Konstantinopolja]] 717. godine, [[Leon III Isaurijanac|Leon III]] počeo je reorganizaciju i konsolidaciju temata u Maloj Aziji. Njegov nasljednik [[Konstantin V Kopronim|Konstantin V]] tokom [[Treća Fitna|nestabilnosti Emevijskog halifata]] zauzeo je Siriju i [[Kahramanmaras|Germanikeju]]. Nakon bizantijske pobjede u [[Bitka kod Kerameje|bici kod Kerameje]] 746. godine širenje Emevijskog halifata je završeno. Tokom 8. stoljeća dominirala je vjerska podjela u vezi s [[Ikonoklazam|ikonoklazmom]], koja je bila glavno političko pitanje Bizantijskog Carstva više od jednog stoljeća. Nakon zabrane ikona došlo je do [[Drugi nikejski sabor|Drugog nikejskog sabora]] na kojem je carica [[Irena, bizantijska carica|Irena]] nastojala omogućiti brak s [[Karlo Veliki|Karlom Velikim]]. Nakon što je [[Leon V Armenac|Leon V]] ponovo uveo politiku [[Bizantijski ikonoklazam|ikonoklazma]], dogodio se [[focijski raskol]], u kojem je [[papa Nikola I]] osporavao izbor [[Focije I|Focija I]] za patrijarha.
 
=== Makedonska dinastija ===
{{Glavni|Bizantijsko Carstvo tokom Makedonske dinastije}}
[[Datoteka:Byzantine Empire Themes 1025-en.svg|300px|thumb|desno|Bizantijsko Carstvo nakon smrti cara [[Bazilije II Porfirogenet|Bazilija II]] 1025. godine]]
Iskoristivši slabost Bizantijskog carstva tokom [[Ustanak Tome Slavena|ustanka Tome Slavena]], Arapi su zauzeli [[Kretski emirat|Krit]] i napali Siciliju, ali je general [[Petronas]] 863. izvojevao [[Bitka kod Lalakaona|odlučnu pobjedu]] protiv [[Omar al-Akta|Omara al-Akte]], emira [[Malatija|Malatije]]. Dolaskom [[Bazilije I Makedonac|Bazilija I]] na bizantijsko prijestolje počinje vladavina Makedonske dinastije, koja je vladala sljedećih 250 godina. Ova dinastija obuhvatala je najsposobnije careve u historiji Carstva, pa zajedno s povećanjem političke i vojne moći događa se i kulturni preporod. Ovaj period nazvan je "zlatnim dobom Bizantijskog Carstva" iako je ono bilo znatno manje nego tokom Justinijanove vladavine. Tokom njegove vladavine došlo je do neuspješnih [[Opsada Dubrovnika 873|arapskih napada]] na obalu Dalmacije, što je omogućilo bizantijskim misionarima da preobrate lokalno stanovništvo u unutrašnjosti na kršćanstvo. Nakon ponovnog zauzimanja južnog dijela Apeninskog poluostrva 873. godine, Bazilije I izveo je ofanzivu na [[Abasidski halifat]] zauzimanjem [[Samsat|Samosate]].
 
Line 157 ⟶ 158:
{{Glavni|Bizantijsko Carstvo tokom dinastije Komnen}}
Tokom vladavine [[Komnen|dinastije Komnen]] (1081–1185) obnavlja se vojna, teritorijalna i ekonomska moć Bizantijskog carstva. Tada je ono, pomažući krstašima tokom krstaških ratova u Svetoj zemlji, imalo ogroman kulturni i politički utjecaj u Evropi, na Bliskom istoku i u zemljama Sredozemlja. Trgovačka saradnja s mletačkim i italijanskim trgovcima dovela je do prisustva velikog broja latinskih plaćenika, koji su proširili bizantijsku tehnologiju, umjetnost, književnost i kulturu na cijeli latinski zapad. Zahvaljujući miru i prosperitetu, Konstantinopolj je postao najveći i najbogatiji grad hrišćanskog svijeta. Nakon ponovnog interesovanja za [[Starogrčka filozofija|klasičnu grčku filozofiju]] i izdavanja sve većeg broja knjiga na grčkom jeziku, Bizantijska umjetnost i književnost je zauzimala istaknuto mjesto u Evropi. Konstantinopolj je bio ne samo središte Bizantijskog Carstva, nego i trgovinsko raskršċe Istoka i Zapada. Do 1180. godine u gradu je bilo 60. 000 stranaca, koji su bili lahko prepoznatljivi po svojim maternjim jezicima i odijevanju, te su živjeli i trgovali u gradskim komercijalnim četvrtima. Skladišta i tržnice bile su preplavljene raskošnom [[Svila|svilom]], sjajnim nakitom, emajliranim metalnim predmetima, delikatno izrezbarenom bjelokošću, parfemima, začinima i kožnim proizvodima, kao i svim vrstama predmeta za svakodnevni život. [[Francuska|Francuski]] ljetopisac Geoffroi de Villehardouin zadivljeno je zapisao: "teško da se može povjerovati da postoji tako bogat grad na cijelom svijetu."<ref name="BE">''Bizantijsko Carstvo 330 - 1453: kakav je bio život usred sjaja, raskoši i spletki", izdavač Time Life Inc. 1998. godine, {{ISBN|0-7835-5457-5}}, str. 89}}</ref>
[[Datoteka:Alexios I Komnenos.jpg|thumb|200px|desno|Car Aleksije I, osnivač dinastije Komnen]]
 
Novi vladar [[Aleksije I Komnen]] (slika desno) suočio se s normanskim vojskovođom [[Robert Gviskard|Robertom Gviskardom]] i njegovim sinom [[Bohemund I, knez Antiohije|Bohemundom I]], koji su zauzeli [[Drač]], [[Krf]] i [[Larisa (grad)|Larisu]]. Nakon smrti normanskog vojvode i otklanjanja normanske opasnosti Aleksije I je pobijedio i uništio [[Pečenezi|Pečeneze]] u [[Bitka kod Levuniona|bici kod Levuniona]] 1091. Postigavši stabilnost na zapadu, Aleksije I skrenuo je pažnju na ozbiljne ekonomske poteškoće i raspad tradicionalne odbrane Carstva. Kako nije imao dovoljno vojnika da povrati izgubljene teritorije u Maloj Aziji, poslao je izaslanike [[Papa Urban II|papi Urbanu II]], kome je objasnio da bez pomoći Zapada ne može spasiti hrišćane koji pate pod muslimanskom vlašću. Papa Urban II je 27. novembra 1095. godine sazvao [[Klermonski sabor]] pozvavši sve prisutne da uzmu oružje i pokrenu oružano [[hodočašće]] kako bi oslobodili Jerusalem od muslimana. Aleksije I Komnen je očekivao pomoć u obliku plaćenika, ali je bio potpuno nespreman za neizmjernu i nedisciplinovanu silu koju su predvodili normani i njihov vojskovođa Bohemund I. Pošto je križarska vojska morala proći kroz Konstantinopolj, Aleksije I Komnen je tražio da se zakunu da će Bizantijskom Carstvu vratiti sve gradove i teritorije koje su Seldžuci osvojili. Nakon osvajanja mnogih gradova i ostrva, krstaši su, prema [[Devolski sporazum|Devolskom sporazumu]] 1108, postali Aleksijevi vazali.
 
Njegov sin [[Ivan II Komnen]], nakon pobjede nad [[Pečenezi]]ma i [[Mađari]]ma, sklopio je savez sa [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetim Rimskim Carstvom]] protiv normanskog kralja [[Rogerije II, kralj Sicilije|Rogerija II]]. Nakon toga je promijenio odnos snaga na istoku pobijedivši [[Danišmendski emirat]] čime je primorao antiohijskog kneza [[Raymond Poitiers|Raymonda Poitiersa]] da prizna bizantijski suverenitet. Želeći da se dokaže kao vođa hrišćanskog svijeta, Ivan II je sa križarima umarširao u [[Sveta zemlja|Svetu zemlju]]; razočaran izdajom krstaša, vratio se u Antiohiju gdje je umro. Njegov nasljednik [[Manuel I Komnen]], vodeći agresivnu politiku, poslao je veliku flotu na [[Fatimidski halifat]]. Nakon neuspješnog pokušaja u obnovi bizantijske kontrole nad lukama na jugu Apeninskog poluostrva, njegova vojska je uspješno porazila Mađare u [[Sremska bitka|Sremskoj bici]] 1167. Uprkos sklapanju saveza s papom i krstašima, njegova vojska pretrpjela je veliki poraz od Turaka u [[Bitka kod Miriokefalona|bici kod Miriokefalona]] 1176. Uprkos tome, njegova politika rezultirala je ogromnim teritorijalnim dobicima, koji su povećali stabilnost granica u Maloj Aziji i osigurali stabilizaciju Carstva. To je zapadnim provincijama omogućilo ekonomski preporod i porast broja stanovnika.
Line 198 ⟶ 199:
Uvode se novi grčki nazivi i ustanovljuju nove funkcije lagateta:
 
* Magister officicrum (nunistar crskecarske kuće) stajao je na čelu carske garde i službe sigurnosti, rukovodio je poštama i međunarodnim odnosima,
* Questor sacri palatii (kvestar dvora) imao je u nadležnosti zakonodavnu djelatnost i bio je na čelu pravosuđa,
* Cones sacrarum largitionum rukovodio je državnim finansijama