Razlika između verzija stranice "Bizantijsko Carstvo"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 224:
Uz sav birokratizam i centralizam prisutan u upravi Bizanta bilo je izvjesnih tragova [[Demokratija|demokratije]]. U V i VI vijeku postojale su u većim gradovima autonomne političke organizacije zvane Deme. Narod Carigrada bio je organizovan u 4 dijela ili deme nazvane Plava, Bijela, Zelena i Crvena. Najbolje se mogu opisati kao samoupravna gradska tijela, dalje podjeljena na civilna i vojna. Civilna tijela zvala su se politici i njima je upravljao Demark, a vojna peratici, njima je upravljao Demokrat.
Politici su imali civilne dužnosti kao što su čuvanje javnih parkova i preduzimanje mjera protiv požara. Peratici su vjerovatno djelovali kao teritorijalni garnizoni grada. Ujedinjene deme kao organizacija siromašnih slojeva digle su poznatu [[Nika pobuna|Nika pobunu]] 532. godine, prilikom koje zamalo nije oboren sa vlasti car Justinijan I. U kasnijem razvoju deme su izgubile ulogu društvenog i političkog faktora.
=== Religijsko uređenje ===
Dolazilo je do izvjesnih suprotnosti između crkvenih vrhova s jedne i visoke birokratije krupnih zemljoposjednika s druge strane, crkva je ipak dosljedno vršila ulogu ideološko religiozne poluge državne vlasti u svrhu držanja potlačenih masa u pokornosti.▼
U političkom životu Bizantije hrišċanska crkva i njena hijerarhija s carigradskim patrijarhom na čelu igrala je veoma važnu ulogu.
Međutim, bizantijski car je bio taj koji se povremeno slobodno uplitao u pitanja koja su bila u nadležnosti Crkve.
Bizantijsko pravo definiralo je državu koja se sastoji od dviju osnovnih poluga vlasti: carske moći (basileia), i sveštenstva (sacerdotium).
Njihova saradnja izražena je u gradskom planu Carigrada nasuprotnim postavljanjem carske palate i katedralnog kompleksa sa obje strane [[Augusteion]]a, glavnog trga. Očekivalo se da će ove dvije glavne poluge biti ravnopravni partneri u promociji [[Pravoslavlje|pravoslavlja]] i regulisanju državničkih poslova.
Ali s praktičnog stanovišta, carske odgovornosti za mirno djelovanje obuhvatale su i mnoge dužnosti crkvenog upravljanja.
▲
Osnivanje novih biskupija također je bio carski prerogativ. Odlučujuća dužnost bizantijskog cara bila je ta da je imao pravo imenovati novog patrijarha iz spiska od 3 kandidata koje su predali metropolitanski episkopi, a imao je čast da dodijeli službene funkcije kandidatu po svom izboru. To također znači i da je mogao ukloniti patrijarha koji se opirao njegovoj volji.<ref name=GOB">The Glory of Byzantium: Art and Culture of the Middle Byzantine Era, Helen C. Evans, William D. Wixom. Izdavač, Metropolitan Museum of Art, New York City, drugo izdanje, 1997. godine, str. 21 ISBN 0-87099-777-7</ref>
== Bizantijsko pravo ==
| |||