Razlika između izmjena na stranici "Moć"

Uklonjeno 10 bajtova ,  prije 2 mjeseca
m
razne ispravke
m
m (razne ispravke)
 
{{Nedostaju izvori}}
'''Moć''' je sposobnost pojedinca ili grupe da ostvaruje svoje interese i zahtjeve čak i ako im se drugi protive. To ponekad znači i primjenu sile. Pojedinac raspolaže svojom individualnom moći a da toga nije ni svjestan (u porodici, školi, poslu i slično). U političkom smislu na izborima putem glasanja ili pripadanja nekoj [[Političke stranke|političkoj stranci]], [[Grupe za pritisak|grupi za pritisak]] i drugim.
 
U ekonomskom smislu moć je raspolaganje određenim kapitalom, znanjem ili imovinom. Raznovrsni su oblici i izvori moći. Njena priroda je u samoj čovjekovoj nejednakosti i različitoj sposobnosti i poziciji koju jedinka ima. Moć je socijalne, političke i ekonomske prirode. Moć je društvena kategorija. Društvena moć se pojavljuje i ispoljava u institucionalnom obliku u odnosu prema pojedincima ([[vlada]]). Privredno-ekonomska moć uslovljena je elementarnom činjenicom (kako kaže [[Max Weber|Weber]]), da raspolaganje materijalnim dobrima, bogatstvom i vlasništvom, na tržištu gdje ljudi konkurišu jedni drugima, stvara specifičke životne pogodnosti za sticanje ili gubitak bogatstva, zaposlenja ili vlasništva. Ekonomska moć je nerijetko uslovljena vremenom i usko vezana sa političkom moći i teško se može utvrditi koji je izvor dominantniji i koji je interes preovlađujući: da li je to zaštita ekonomskih interesa ili ostvarivanje političkih ciljeva?
 
Politička moć je uvijek institucionalizirana moć kojom raspolaže određena grupa, stranka ili sama država. Političke stranke su generatori, ali i nosioci političke moći. One su moderni kolektivni vladari koji svoje postojanje duguju čvrstoj organizaciji vlasti za koju se bore demokratskim sredstvima pridobijajući članstvo i glasače na izborima.
 
 
== Teorije moći ==
 
#'''Psihološka teorija''': polazi od moći kao ljudskog nagona. Borba za opstanak je ljudska sudbina. Ljudi se međusobno razlikuju po sposobnostima, sklonostima, posebno do duhovnoj i intelektualnoj snazi, karakteru, izdržljivosti.
 
[[Tomas Hobs]]:" Držim da je na prvom mjestu žudnja za trajnom i neprestano uvijek novom moći, općim nagonom cijelog čovječanstva koji završava samo smrću". On navodi postojanje prirodne potrebe ljudi za potčinjavanjem i poslušnošću općoj vlasti radi svog dobra. Ali, u principu volja za moći je osnova egzistencije i opstanka.
 
[[Friedrich Neitzche|Fridrih Niče]] smatra da ono što čovjek hoće je višak moći. [[Alfred Adler|Adler]] je pod uticajem Ničea nagon za moći stavio iznad [[Libido|libida]]. Iza svake [[Neuroza|neuroze]], po Adleru, stoji kompleks niže vrijednosti koji se u težnji za moći kompenzira, upravlja zbivanjima u ličnosti da bi osigurao stabilnost osječanja i savladavanje potčinjenosti.
 
I danas se u objašnjavanju moći i vlasti poseže za psihičkim objašnjenjem strukture ličnosti i njenih nagona za moći. Primjeri objašnjavanja su fenomeni fašizma, staljinizma i drugi.
 
#'''Funkcionalna teorija''': polazi od stava da je društvo nosilac moći i da ono raspolaže njome kao cjelinom. Po njima moć nije djeljiva na grupe i individue (Parsons-moć je opće sredstvo i metod u društvu). Moć se nalazi kod svih članova kao cjeline jer oni njome raspolažu. Moć je uslovljena ljudskim i društvenim nejednakostima. Moć je uticaj kojim pojedinci i grupe raspolažu u ostvarivanju određenog interesa ili ciljeva u jednom sistemu.
 
Moć se najčešće legitimizira (opravdava) i ostvaruje pomoću vlasti i to putem institucionalne strukture i sile kojom ova raspolaže. Odatle je i nastala potreba da se ogranići kako institucionalna tako i pojedinačna moć. Do sada najefikasniji poznati načini ograničavanja su:
*''Provjera vlasti'', i njenih postupaka pred skupštinom i biračima;
*''Putem opozicije'', i njene kontrole nosilaca vlasti;
*''Putem interesnih grupa'', te sredstava informisanja i mogućnosti da se u demokratskih procesima iskažu i suprotna mišljenja i iznesu argumenti.
 
U historiji su česti primjeri manipulacije i upotrebe prevelike količine moći kojima se pojedinci ili sistemi vlasti koriste kako bi ostvarili interese i ciljeve. Takvim aktivnostima se obično suprostavljaju građani različitim sredstvima. Tako su nastali danas već afirmisani pokreti. Ukoliko su ti otpori veći i češći nastupa stanje konfliktnosti i nestabilnosti sistema. Obično se tada uspostavlja novo stanje i pravila, ne samo poretka moći i vlasti već društva u cjelini. Promjene su imale karakter velikog nasilja kojim se koristila vladajuća moć, ali i otpor građana protiv takvog stanja moći.
 
 
== Također pogledajte ==
78.222

izmjene