Razlika između verzija stranice "Eritreja"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke
Red 108:
Referendum je održan 23. aprila i 25. aprila 1993., na kojem su eritrejski glasači, većinom od 99,8% izjasnili se za neovisnost Eritreje od Etiopije. Referendum je održan sa službenim budžetom, a posmatrače je činila misija UN-a. Neovisnost je proglašena 27. aprila 1993. Zatim je, 28. maja iste godine Eritreja primljena u članstvo Ujedinjenih nacija. Na sljedećim izborima u junu, tadašnji čelnik EPF-a [[Afewerki Isaias]] izabran je za prvog [[predsjednik]]a države. EPF je promijenio ime u Narodni front za demokratiju i pravdu (PFDR) i postao jedina legitimna politička stranka.
 
Budućnost nove države bila je komplicirana nerazjašnjenim, neoznačenim južnim granicama s Etiopijom. Stoga je 1993. godine bila uspostavljena granična komisija koja bi rješavala razgraničenje spornih teritorija. Ali Etiopija je omela taj rad i 1997. godine i tajno je proglasila svoj zahtjev (izdavanjem karata stranim veleposlanstvimaambasadama) za teritoriju izvan granice koju su sa Sjedinjenim Državama označene po italijansko-etiopijskim ugovorima, početkom 20. stoljeća. Oružane borbe izbile su početkom maja 1998. godine, kada su eritrejske oružane snage zauzele sporne teritorije, posebno na jugozapadu. Etiopija je odgovorila tenkovskim kontranapadima i zračnim napadima na [[Asmara|Asmaru]], nakon čega je eritrejska [[flota]] bombardirala sjeverne etiopske gradove [[Adigrat]] i [[Mekele]]. Rat se odvijao na tri fronte, oštetivši obje zaraćene države.
 
Oko 77.000 ljudi eritrejskog porijekla protjerano je iz Etiopije, a Eritreja je izgubila 19.000 vojnika. Obje zemlje potrošile su stotine miliona dolara na novu vojnu opremu uprkos ekonomskim teškoćama. Eritrejska vlada počela je podržavati front za oslobađanje Oromija tražeći neovisnost regija Oromija u srednjoj i južnoj Etiopiji, a etiopska vlada je kasnije indirektno podržala eritrejski islamski spas, oružanu skupinu koja je kriminalizirala napade na eritrejsko-sudanskoj granici. Uprkos međunarodnim pozivima za prekid borbe, Etiopija je pokrenula masovnu ofanzivu u maju 2000. godine, probijajući eritrejske linije i, prodirući duboko iza granice, osvojila oko četvrtine teritorije Eritreje, nakon čega je objavila rat. Eritreja je bila u vrlo teškoj situaciji i morala je pristati na primirje i mirne pregovore. Između zaraćenih strana postavljena je zona demilitarizacije širine 25 km koju su čuvali vojnici [[OUN]]-a, a u aprilu 2002. osnovana je pogranična arbitražna komisija. Etiopija je u početku odbacila svoje odluke, ali u novembru 2004. prihvatila ih je "u načelu", ali je zatražila daljnje postupanje. Eritreja je to odbila, nakon čega je Etiopija premjestila svoje oružane snage bliže međusobnim granicama. Eritreja i Etiopija se u međuvremenu nisu vratile u mirno stanje i prijeti im ponovni rat.