Razlika između izmjena na stranici "Operacija "Drina 93""

Uklonjen 191 bajt ,  prije 1 mjesec
sitne prepravke, portali u ovim člancima ne bi trebali biti korišteni
m (razne ispravke)
(sitne prepravke, portali u ovim člancima ne bi trebali biti korišteni)
 
'''Operacija "Drina 93"''' kodni je naziv za operaciju [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]] izvršenu u zimu [[1993.|1993]]/[[1994]]. Obuhvatala je niz manjih operacija usmjerenih protiv jedinica [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armije RBiH]] na [[Olovo (grad)|olovskom]], [[Teočak|teočansko]]-[[Sapna|zvorničkom]], [[tešanj]]sko-[[maglaj]]skom i [[bihać]]kom bojištu. Nijedna od četiriju operacija VRS nije se završila uspješnim ishodom.{{sfn|CIA|2002|p=228}} Po obimu upotrijebljenih snaga i materijalno-tehničkih sredstava, trajanju i pravcima djelovanja, "Drina 93" predstavlja najdužu i najkompleksniju operaciju VRS tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]].<ref name=ST>{{cite web |url=https://stav.ba/olovo-je-sve/ |title=Olovo je sve |publisher=[[STAV]] |date=8. 10. 2018}}</ref>
 
== Uvod ==
Srpska vojna strategija krajem 1993. i početkom 1994. zasnivala se na nanošenju odlučnog vojnog poraza Armiji RBiH kako bi se [[Vlada Republike Bosne i Hercegovine|Vlada]] [[Republika Bosna i Hercegovina|Republike Bosne i Hercegovine]] primorala na potpisivanje mirovnog sporazuma povoljnog za srpsku stranu. Plan operacije "Drina 93" izradio je tokom ljeta 1993. Generalštab VRS na čelu s [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]]. VRS je računala na iscrpljenost snaga Armije RBiH usljeduslijed rata na dva fronta, te nemogućnost opskrbe MTS-om, municijom, hranom i drugim potrepštinama usljeduslijed blokade slobodnih teritorija od strane [[Oružane snage Republike Hrvatske|Hrvatske vojske]] i [[Hrvatsko vijeće odbrane|Hrvatskog vijeća odbrane]].<ref name=ST/> Strateška ofanziva koja je barem na početku nosila kodni naziv "Drina 93" uključivala je četiri različite operacije:
* primarnu operaciju na olovskom bojištu s ciljem presijecanja putnih komunikacija između [[Tuzla|Tuzle]] i [[Zenica|Zenice]]
* operaciju s ciljem eliminisanjaeliminiranja slobodnih [[Zvornik|zvorničkih]] teritorija i Teočaka
* operaciju s ciljem eliminisanjaeliminiranja maglajsko-tešanjskog džepa
* operaciju s ciljem zauzimanja platoa Grabeža i željezničke pruge uz rijeku [[Una|Unu]] sjeverno od Bihaća.{{sfn|CIA|2002|p=228}}
Primarni napad izvršen na olovskom bojištu za cilj je imao odvajanje [[Drugi korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine|Drugog korpusa]] i slobodnih teritorija sjeveroistočne Bosne od [[Srednja Bosna|Srednje Bosne]] i [[Treći korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine|Trećeg korpusa]], te stvaranje rezervnog koridora dolinom [[Krivaja|Krivaje]] ka [[Ozren (planina u Bosni i Hercegovini)|Ozrenu]]. Srbi su se nadali da će uspjeh "Drine 93" primorati Vladu Republike Bosne i Hercegovine na predaju ili da će uspjeti sklopiti zaseban sporazum sa [[Selim Bešlagić|Selimom Bešlagićem]], načelnikom Tuzle, po ugledu na sporazum s [[Fikret Abdić|Fikretom Abdićem]] u [[Cazinska Krajina|Cazinskoj krajini]]. Ukoliko se ovi scenariji ne bi ostvarili, "Drina 93" je predviđala uništenje 2. korpusa. Ipak, borbena djejstvadejstva će pokazati da je mogućnost VRS da porazi utvrđene jedinice Armije RBiH znatno opala od početka rata.{{sfn|CIA|2002|p=228}}
 
== Olovsko bojište ==
Olovo leži na glavnom putu između Tuzle i [[Sarajevo|Sarajeva]], koji je iz pravca Sarajeva do područja Olova cjelokupno bio pod kontrolom VRS, te na sekundarnim putevima između Tuzle i Zenice. Cilj VRS bio je zauzeti grad, napredovati prema sjeveru s ciljem presijecanja putnih komunikacija i potom izvršiti konsolidaciju zauzetih teritorija. Ukoliko bi ova operacija bila uspješna, predviđeno je bilo da snage VRS jačine 10.000 boraca iz sastava najmanje triju različitih korpusa obnove napad s ciljem spajanja s jedinicama VRS na Ozrenu, oko 35&nbsp;km od Olova, čime bi u okruženje pao 2. korpus Armije RBiH.{{sfn|CIA|2002|p=228}}
 
Na početku rata, snage VRS zauzele su sva olovska sela uz rijeku [[Stupčanica|Stupčanicu]] te došle pred sam grad čija se šira okolica našla u okruženju s tri strane. Ofanzivu je Olovo dočekalo u veoma teškom stanju; dolazila je zima, veliki broj sela bio je spaljen, stanovništvo se većim dijelom iselilo niz dolinu Krivaje, a stigao je veliki broj izbjeglica (iz [[Ilijaš]]a, [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], [[Sokolac|Sokoca]] i [[Podrinje|Podrinja]]). Uz svakodnevna stradanja, nedostajalo je lijekova i medicinske opreme, a hrana i životne potrepštine znatno su poskupile. Pad u potpuno okruženje usljeduslijed saradnje [[vareš]]kog HVO-a s VRS izbjegnut je oslobođenjemnakon tog[[Bitka gradaza uVareš|zajedničke zajedničkoj operacijioperacije]] jedinica 2. i 3. korpusa izvršenoj početkom novembra 1993.<ref name=ST/>
 
Olovsko bojište, dužine 35&nbsp;km, prostiralo se od [[Olovske Luke|Olovskih Luka]] (oko 3&nbsp;km istočno od grada) do džepa HVO-a u [[Daštansko]]m kojeg su činili ostaci vareškog HVO-a ([[Brigada HVO-a "Bobovac"|brigada "Bobovac"]]). Olovo se nalazilo na oko 7&nbsp;km sjeverno od linija direktno na jugu, zaštićeno nizom brda visine preko 1.000 metara. Između Nišićke visoravni i Daštanskog prostirao se uski klin VRS-a oko sela [[Brgule (Vareš)|Brgula]].{{sfn|CIA|2002|p=253}} Najžešće borbe tokom "Drine 93" vodile su se u rejonu [[Kruševo (Olovo)|Kruševa]] i okolice. Na ovom području nalaze se, osim Kruševa, naselja [[Bakići (Olovo)|Donji]] i [[Bakići (Olovo)|Gornji Bakići]], [[Dolovi (Olovo)|Dolovi]], Musići i [[Klinčići]], te dominantni objekti koji se nadovezuju na planinski vijenac Zvijezdu: Gradina, Konjsko, Kozlovac, Popletna strana i Mačak. Od izuzetnog operativno-taktičkog značaja bila je kota Greda koja je omogućavala kontrolu nad Crnoriječkom visoravni i Olovom. Oko Kruševa, duž Grede, preko [[Krivajevići (Ilijaš)|Krivajevića]] i [[Nišići|Nišića]], VRS je instalirala veliki broj artiljerijskog oružja i oklopnih vozila. S ovog područja vršena su artiljerijska djejstvadejstva ka dolini Krivaje i ka Olovu i prigradskim naseljima.{{sfn|Muratović|2017|p=147}}
 
=== Raspored snaga ===
 
Jezgro odbrambenih snaga Armije RBiH činile su [[161. slavna olovska brdska brigada|1. brdska brigada]] iz sastava [[Operativna grupa 3|OG-3]] 2. korpusa i [[126. lahka brigada|126. brdska brigada]] iz sastava [[Operativna grupa Visoko|OG Visoko]] [[Šesti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine|6. korpusa]]. Glavni dio pojačanja poslao je 2. korpus koji je preusmjerio lokalne rezerve iz sastava OG-3, poslavši uz to i taktičke grupe iz sastava [[Operativna grupa 2|OG-2]] i [[Operativna grupa 5|OG-5]] (po bataljon iz [[250. slavna oslobodilačka brigada|1. tuzlanske brigade]], [[252. slavna brdska brigada|2. tuzlanske brigade]], [[224. brdska brigada|109. brdske brigade]], [[221. brdska brigada|111. brdske brigade]] i [[223. brdska brigada|117. brdske brigade]]). Taktičku grupu poslao je i 3. korpus, a 6. korpus preusmjerio je lokalne rezerve iz sastava OG Visoko. U borbama vođenim sredinom januara 1994. učestvovaće i jedinica [[Živiničke Ose|"Živiničke ose"]].<ref name=ST2>{{cite web |url=https://stav.ba/dan-kad-je-odbranjeno-olovo/ |title=Dan kad je odbranjeno Olovo |publisher=[[STAV]] |date=27. 12. 2019}}</ref> Sveukupno, tokom trajanja "Drine 93" na olovskom bojištu raspoređeno je bilo oko 12.000 boraca Armije RBiH.{{sfn|CIA|2002|p=253}}
=== Borbena djejstvadejstva ===
Početni napad VRS izvršen je u dva pravca, istočno i zapadno od Olova. Uspjeha je imao samo na zapadnom pravcu: VRS je zauzela nekoliko sela napredujući 1–2&nbsp;km, ali je dalje napredovanje zaustavio jak otpor jedinica Armije RBiH na planini Zvijezdi. Na desnom pravcu napada, jedinice VRS su napredovale ka Olovskim Lukama s istoka došavši na obode sela, ali nisu uspjele probiti linije odbrane 1. brdske brigade.{{sfn|CIA|2002|p=253}} Ofanziva "Drina 93" započela je u jutarnjim satima 9. novembra 1993. jakim djejstvima artiljerije i oklopnih vozila po Olovu i položajima branilaca, nakon čega je u 8:15 izvršen jak tenkovsko-pješadijski napad VRS na liniju odbrane 2. brdskog bataljona (Salikovac - Gradina - Konjsko); ovaj napad je odbijen, a uništen je i tenk. U isto vrijeme, kombinovani napad praćen artiljerijskim djejstvima po gradu i linijama odbrane započeo je i u rejonu Crne Rijeke. Duž linije odbrane Kundakov grob - Gradina - Šehovići - Mačak - Hajde - Kosići - Tramošnjak (raskršće) - Grad odbijeno je više napada. Zbog složene situacije, u noći 9/10. novembra izvršena je konsolidacija linija odbrane s pristiglim jedinicama iz 2. korpusa.{{sfn|Muratović|2017|p=148}}
 
Ofanziva se nastavila i u januaru 1994. Glavni pravac napada bilo je Kruševo, gdje su jedinice Armije RBiH trpjele velike gubitke. Da bi se odvukla pažnja, vršeni su napadi i po ostalim linijama odbrane. Pad Kruševa omogućio bi VRS da izbije na potez Kruševo - Dolovi i time izađe na putnu komunikaciju Olovo - Sarajevo.{{sfn|Mahmutbegović|2002|p=204}}
 
14. januara u 14:00, mješovita brigada iz sastava [[Hercegovački korpus Vojske Republike Srpske|Hercegovačkog korpusa]] (po jedan mješoviti bataljon iz sastava [[8. hercegovačka motorizovana brigada Vojske Republike Srpske|8. hercegovačke motorizovane brigade]], [[15. hercegovačka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske|15. hercegovačke pješadijske brigade]] i [[18. hercegovačka laka pješadijska brigada Vojske Republike Srpske|18. hercegovačke lake pješadijske brigade]]), uz podršku elitne [[63. padobranska brigada Vojske Srbije|63. padobranske brigade]] [[Vojska Jugoslavije|Vojske Jugoslavije]] koja je ranije uzela učešća u borbama oko Teočaka, uspijeva probiti linije odbrane Armije RBiH, zauzevši Kruševo na desnom krilu.{{sfn|CIA|2002|p=253}} Tom prilikom iz stroja je izbačen veliki broj boraca Armije RBiH, uključujući i Senahida Bolića Bolu, komandanta 2. bataljona 1. brdske brigade, koji će preminuti od posljedica ranjavanja 22. januara 1994.<ref name=ST/>{{sfn|Muratović|2017|p=152}} Novu liniju odbrane "Živiničke ose", koje su na olovsko bojište stigle 12. januara, i jedinice 1. brdske brigade uspostavile su na rubu šume Bjelice. Usljeduslijed djejstvadejstva haubice 155&nbsp;mm i višecjevnog bacača raketa iz Krivajevića, branioci se povlače na novu liniju odbrane od Đulovića, preko Vrhova do puta Dolovi - Kruševo. Padom mraka borbe su jenjavale.{{sfn|Mahmutbegović|2002|p=204–205}} Palo je i [[Prgoševo]], čime se VRS približila Olovu na 3&nbsp;km.{{sfn|CIA|2002|p=253}}
 
U Olovo su, radi stabilizacije linija, 15. januara stigli [[Vahid Karavelić]], komandant [[Prvi korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine|1. korpusa]], i Ramiz Šuvalić, zamjenik komandanta 2. korpusa. Tokom tog dana vršene su pripreme na obje strane. Jedinice VRS planirale su zauzimanje Dolova, a nakon toga i Olova. "Ose" dobijaju zadatak da 16. januara iz pravca Prgoševa izvrše napad na Kruševo uz sadjejstvo s jedinicama 1. brdske brigade i [[147. lahka brigada|1. samostalnog sokolačkog bataljona]], te jedinicom Vojne policije 2. korpusa "Balta".{{sfn|Mahmutbegović|2002|p=208–209}} U bliskoj borbi u rejonu Kruševa, VRS su naneseni ogromni gubici od kojih se na olovskom bojištu nije oporavila do kraja rata. Daljnja aktivnost VRS ogledala se u neprestanom granatiranju Olova i prigradskih naselja. Nove linije odbrane jedinice Armije RBiH uspostavile su na području Prgoševa. Posljednji napad VRS izvršen je upravo na nove linije odbrane 21. januara. Odbijanjem ovog napada zaustavljena je i operacija "Drina 93" na olovskom bojištu.{{sfn|Muratović|2017|p=153–154}}
Na području slobodnih zvorničko-teočanskih teritorija prostirale su se zone odgovornosti [[255. slavna brdska brigada "Hajrudin Mešić"|1. teočanske brigade "Hajrudin Mešić"]] i [[246. viteška brdska brigada|206. brdske brigade]]. Značajan doprinos slamanju "Seminara" dale su i druge jedinice: [[281. viteška oslobodilačka brigada "Nesib Malkić"|210. viteška brigada]], jedinica MUP-a iz Teočaka, "Živiničke ose",{{sfn|Mahmutbegović|2002|p=189}} dijelovi jedinica tuzlanskih brigada, [[SDB "Crni Vukovi" Kalesija|"Crni vukovi"]] i Izviđačko-diverzantski vod [[222. bosanska oslobodilačka brigada|212. bosanske brigade]].{{sfn|Delić i dr.|2011|p=65}} Odbrambene snage sveukupno su brojale oko 4.000 boraca.{{sfn|CIA|2002|p=254}}
 
=== Borbena djejstvadejstva ===
Napad VRS započeo je 20. novembra granatiranjem Teočaka raketama [[S-75 Dvina|SA-2]].{{sfn|CIA|2002|p=254}} Na zvorničkom bojištu dugo očekivana ofanziva započela je granatiranjem [[Vitinica (Sapna)|vitiničkog]] zaseoka Hanđelića u 8:10. Ubrzo su se na udaru artiljerije našla i ostala naselja na slobodnoj teritoriji, te linije odbrane. Ispaljene su i tri rakete zemlja-zemlja. Situaciju je dodatno otežavalo to što su dijelovi manevarskih jedinica 206. brdske brigade nekoliko dana ranije poslati na vareško bojište.{{sfn|Duraković|1998|p=}}
 
21. novembra VRS bez većih borbi vrši pomjeranje svojih linija odbrane te zaposjeda do tada samo vatrom kontrolisane međuprostore u rejonima Laze - Zečija kosa i Obršine - Skakovica. U cilju obmanjivanja jedinica Armije RBiH, VRS vrši napad podržan artiljerijom u rejonu Nikolića i Pošajtovca. U Lazama pripadnici VRS uspijevaju probiti liniju odbrane u rejonu tt. 610 nakon čega ih interventna jedinica iz sastava 1. teočanske brigade vraća na početne položaje.{{sfn|Delić i dr.|2011|p=64}}
 
22. novembra, usljeduslijed teškog stanja, u posjetu zone odgovornosti 206. brdske brigade došao je komandant [[Operativna grupa 4|OG-4]] Muharem Efendić. Narednog dana na slobodne teritorije vratili su se borci iz Vareša. 27. novembra uočena su pregrupisavanja VRS na području Hanđelića, Zaseoka i Skakovice koja se našla pod udarom iz više pravaca. Napadi na Skakovicu nastavili su se i narednog dana, a preko noći 27/28. novembra VRS ukopava tenkove i uspostavlja linije odbrane na Visokoj glavici,{{sfn|Duraković|1998|p=}} ključnoj koti u međuprostoru između Zečije kose i Teočaka.{{sfn|Delić i dr.|2011|p=65}}
 
Na zvorničko bojište 29. novembra stižu "Živiničke ose", koje se smještaju u [[Goduš]] u stanju borbene pripravnosti. 2. decembra u 15:00, zajedno s Interventnim vodom 3. bataljona 206. brdske brigade, "Ose" vraćaju objekat Završkog brda, izgubljen u 13:45, nanoseći neprijatelju velike gubitke u ljudstvu.{{sfn|Mahmutbegović|2002|p=188–191}} U rejonu obližnjeg Ravnog Zavida likvidirano je pet vojnika VRS nakon što su se uspjeli probiti do rovova branilaca.{{sfn|Duraković|1998|p=}}
Od 7. decembra manevarske jedinice 206. brdske brigade vrše intenzivna izviđanja neprijateljskih položaja na Visokoj glavici i Kikovima. Četiri dana kasnije, jedinice Armije RBiH uspijevaju protjerati pripadnike VRS s Visoke glavice, nanoseći im pri tome velike gubitke. Poginula su i tri pripadnika Armije RBiH (jedan od posljedica ranjavanja). Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine dodijelilo je 14. decembra 206. brdskoj brigadi, za zasluge u odbrani domovine, najviše kolektivno priznanje viteška.{{sfn|Duraković|1998|p=}}
 
19. decembra započeo je posljednji jači napad tokom operacije "Seminar". Napad VRS na Kovačeviće brzo je odbijen, ali su intenzivirana djejstvadejstva oko [[Nezuk (Sapna)|Nezuka]] i Zaseoka, gdje je VRS pokušavala iz pravca [[Šetići (Zvornik)|Šetići]] - [[Klisa (Zvornik)|Klisa]] - [[Kitovnice]] artiljerijsko-pješadijskim napadima probiti linije odbrane 206. brigade.{{sfn|Mahmutbegović|2002|p=194–195}} Borci iz Zaseoka povukli su se u srednji dio sela, ali su se, uz pomoć "Živiničkih osa", do kraja dana vratili na početne položaje.{{sfn|Duraković|1998|p=}}
 
Operaciju "Seminar" obilježila su svakodnevna djejstvadejstva VRS iz raznih oruđa po slobodnim zvorničko-teočanskim teritorijama. "Seminar" je okončan 24. decembra 1993. potpunim neuspjehom VRS; sve važnije linije odbrane na ovom bojištu ostale su pod kontrolom Armije RBiH.{{sfn|CIA|2002|p=254}} Gubici Armije RBiH bili su: 30–40 poginulih i 137 lakše i teže ranjenih.{{sfn|Delić i dr.|2011|p=65}}{{sfn|Duraković|1998|p=}} Gubici VRS bili su: oko 200 poginulih, više stotina ranjenih, pet uništenih tenkova, te po jedan oklopni transporter i Praga. Borci Armije RBiH zarobili su tri puškomitraljeza M84, dva puškomitraljeza M53, 25 pušaka i 20.000 metaka raznih kalibara.{{sfn|Delić i dr.|2011|p=65}}
{{clear}}
 
 
Jezgro odbrambenih snaga [[Operativna grupa 7 – Jug|OG-7 Jug]] na jugozapadnom pravcu napada činile su [[327. viteška brdska brigada|201. brdska brigada]] i [[374. slavna lahka brigada|204. brdska brigada]], ukupne jačine 4.500 boraca. Glavni teret napada u drugoj fazi ofanzive podnijele su [[110. brigada HVO Usora]] i [[377. viteška pousorska ljuta brigada|207. "pousorska ljuta"]], ukupne jačine oko 5.000 boraca; podršku su pružale [[372. viteška brdska brigada "garava"|202. slavna brdska brigada "garava"]] i [[373. slavna motorizovana brigada "Doboj-Bosna"|203. motorizovana brigada "Doboj-Bosna"]] koja je branila slobodne teritorije južno od Doboja koje su se našle na udaru pomoćnih napada VRS.{{sfn|CIA|2002|p=254}}
=== Borbena djejstvadejstva ===
Udruženi napad jedinica 1. krajiškog korpusa VRS i žepačkog HVO-a počeo je početkom decembra 1993, pod komandom [[Vladimir Arsić|Vladimira Arsića]]. Cilj VRS bio je zauzimanje slobodnih teritorija na ovom području čime bi osigurala Doboj i Ozren, te zauzimanje putnih komunikacija. Glavne borbe vodile su se duž niza brda visine od 300 do 600 m koja se prostiru na području istočno od [[Teslić]]a i južno od Maglaja. Uz ova brda prostire se i glavni put koji vodi od Maglaja ka Tešnju. Jedinice HVO-a zauzele su 5. decembra brdo Banderu čime su presjekle put Maglaj - Tešanj. Sredinom decembra, TG Ozren vršila je pomoćne napade na istočnoj obali Bosne, ali oni nisu značajnije uticali na razvoj ofanzive. Osim pada Bandere, VRS i HVO nisu ostvarili značajnije uspjehe niti su okružili Maglaj, mada su se uspjeli približiti gradu. Do 1. januara napad je okončan.{{sfn|CIA|2002|p=229}}{{sfn|CIA|2002|p=254}}
 
Dvije sedmice kasnije otpočeo je novi napad, kodnog naziva "Pepeljara",{{sfn|Kurtić i Subašić|2016|p=122}} s težištem u sjevernom dijelu enklave uz sekundarne napade prema Maglaju s istoka i juga. Glavni napad 16. krajiške brigade bio je usmjeren na dio bojišta dug 10&nbsp;km između brda Bandere i rijeke [[Usora (rijeka)|Usore]] prema [[Jelah (Tešanj)|Jelahu]], pravcem Prnjavor - [[Vitkovci]] - Jelah.{{sfn|Kurtić i Subašić|2016|p=122}} 21. januara, četiri dana nakon početka druge faze ofanzive, jedinice OG-7 napredovale su iz Maglaja, probivši linije odbrane HVO-a u dužini od 2&nbsp;km i oslobodivšizauzevši nekoliko naselja. VRS je početkom februara iz pravca Doboja započela neuspješan napad prema [[Ularice|Ularicama]]. Sredinom februara obnovljen je napad na glavnom pravcu, ali nije uspio probiti linije odbrane Armije RBiH i 110. brigade HVO-a. Još jači napad VRS odbijen je krajem mjeseca. I pored niza poraza, ofanziva se nastavila i u martu sve do potpisivanja [[Vašingtonski sporazum|Vašingtonskog sporazuma]] i deblokade Maglaja.{{sfn|CIA|2002|p=229}}{{sfn|CIA|2002|p=254}}
{{clear}}
 
 
Na linije odbrane Armije RBiH na Grabežu razmještena je bila mješavina bataljona iz nekoliko različitih brigada [[Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine|5. korpusa]], prije svega [[501. slavna brdska brigada|501. brdske brigade]], [[502. viteška brdska brigada|502. slavne brdske brigade]], [[503. slavna brdska brigada|503. brdske brigade]] i [[510. oslobodilačka brigada|1. bosanske oslobodilačke brigade]]. Jedinica HVO-a, [[101. pukovnija HVO "Ante Knežević-Krpe"|101. pukovnija "Ante Knežević-Krpe"]], branila je položaje južno i jugozapadno od grada. Snage odbrane sveukupno je činilo oko 4.000–5.000 boraca.{{sfn|CIA|2002|p=255}}
=== Borbena djejstvadejstva ===
Ciljevi operacije na bihaćkom bojištu bili su zauzimanje željezničke pruge uz rijeku Unu sjeverno od Bihaća koja povezuje [[Knin]] i Banja Luku izbijanjem klinom u kanjon Une, razbijanje jedinica 5. korpusa na Grabežu, uništenje [[Hidroelektrana Slapovi na Uni|hidroelektrane]] na Kosteli, zatvaranje putne komunikacije Bihać - [[Cazin]], a kasnije, u sadjejstvu sa Srpskom vojskom Krajine i [[Narodna odbrana Zapadne Bosne|Narodnom odbranom Zapadne Bosne]], zauzimanje Bihaća. Ipak, VRS je ovu operaciju izvodila samostalno ne uspjevši za nju pridobiti svoje saveznike.{{sfn|Felić|2002|p=168–170}}
 
Na grmuško-srbljanskom dijelu bojišta, VRS je napala na Alibegovića kosu s Hasinim vrhom i Vrškom, te na selo Kurtoviće. Pokušajem proboja ka Spahića glavici, a sa sjeverne strane Jezerskoj glavici, VRS je željela okružiti Alibegovića kosu, značajan objekat za kontrolu Grabeškog i Grmuškog platoa, ali to nije uspjela čime su bokovi jedinica VRS na Grabežu ostali ranjivi. U toku 7. februara izvršen je napad na Hasin vrh iz pravca Podova i Krmečkog vrha, ali su ga odbile jedinice 5. korpusa. U ponovljenom napadu probijene su linije odbrane 503. brigade na Vršku. Sutradan su snage 503. i [[504. brdska brigada|504. brdske brigade]] u protivnapadu ponovo zaposjele stare linije odbrane. VRS je i dalje nastavila napadati na ova dva objekta, ali ih nije uspjela zauzeti. S ciljem vezivanja jedinica 5. korpusa, SVK i NOZP vršili su stalna pregrupisavanja. Na pravcu prema Spahića glavici napad je usporen aktivnim djejstvima združenih snaga 505. brigade, 511. brigade, 1. bosanske brigade, Inžinjerijskog bataljona i drugih jedinica.{{sfn|Felić|2002|p=170–171}}
 
U toku 9. februara pojačan je intenzitet napada na Grabeškom i Grmuško-srbljanskom platou. Pristigle snage VRS odmah su ubačene u borbe na pravcima prema Hasinom vrhu i Vršku, te Spahića glavici. Ipak, bilo je jasno da je prodor zaustavljen te da je glavno pitanje za VRS kako očuvati dostignute linije. U periodu od 10. do 12. februara napad VRS je preusmjeren na linije odbrane 5. korpusa na Čekrlijskoj gredi i Vijencu, s ciljem da se ugroze Čavkići, Vinica, Založje i Čekrlije, te glavna cesta Bihać - Pokoj - Kostela. Na južnom dijelu bojišta, pripadnici HVO-a napustili su 12. februara objekat Mrđu (tt. 489), značajan za odbranu Sokoca i hrvatskih sela Dobrenice i [[Veliki Skočaj|Skočaja]], usljeduslijed napada 10–15 pripadnika VRS.{{sfn|Felić|2002|p=171}}
 
16. februara jedinice NOZP napale su na linije odbrane Armije RBiH na dva pravca. Napad je odbijen u rejonu [[Donja Lučka]] - [[Gornja Lučka]] - Crna gora (tt. 408), ali je bio uspješan na području [[Tržac (Cazin)|Tršca]] gdje su pala naselja Rekići i Delići. Ohrabreni tim uspjehom, započinju napad i u pravcu Fajića brdo - [[Pjanići]]. Nakon pregrupisavanja, 503. brigada u protivnapadu povratila je Rekiće i Deliće. Istog dana potpisan je sporazum o prekidu vatre kojeg pripadnici NOZP nisu poštovali.{{sfn|Felić|2002|p=173–174}}
U jutarnjim satima 19. februara VRS nastavlja granatiranje položaja 5. korpusa na Grmuško-srbljanskom i Grabeškom platou, da bi u 13:15 krenula u pješadijski napad na linije odbrane 501. brigade na Zaloškom grabežu. Napad je izvodio banjalučki odred Specijalne brigade policije, jačine 80–100 ljudi, ojačan dvama tenkovima T-55. U toku ovog napada glavnina snaga VRS napadala je ka Barakovcu. Nakon žestokog otpora, VRS je vraćena na početne položaje uz gubitke od desetak poginulih i uništen tenk. Gubici 5. korpusa bili su: tri poginula, tri teže i sedam lakše ranjenih. Pošto VRS nije uspjela dalje napredovati na grabeškom dijelu bojišta, težište napada prenijeto je na Hasin vrh i Vršak na Alibegovića kosi. Napad je izvođen iz pravca Crnog jezera i Oklanka. Na južnom dijelu Zaloškog grabeža VRS je žestoko napadala na Vijenac iznad Založja i Barakovca kako bi otklonila moguće ugrožavanje svog lijevog južnog boka. Linije odbrane nisu pomjerene ni na Alibegovića kosi ni na Vijencu, a VRS je u napadima pretrpjela znatne gubitke u živoj sili i tehnici.{{sfn|Felić|2002|p=174–175}}
 
Borbena djejstvadejstva 21. februara započela su granatiranjem linija odbrane 5. korpusa na Grmuško-srbljanskom i Grabeškom platou, ali i naselja iza linija odbrane. I ovaj napad naišao je na čvrstu odbranu. U narednim danima VRS uglavnom vrši uvođenje novih jedinica u borbu. Ujutro 27. februara, nakon artiljerijske pripreme duge četiri sata, u 10:00 počeo je pješadijski napad u više pravaca u rejonu Hasinog vrha i Barakovca. 5. korpus odbio je očekivani napad uz nanesene teške gubitke neprijatelju. Narednog dana odbijen je i napad na tt. 563 na Alibegovića kosi.{{sfn|Felić|2002|p=175–177}}
 
U periodu od 6. do 28. februara gubici 5. korpusa bili su: 61 poginuli, 133 teže i 389 lakše ranjenih boraca. Gubici VRS bili su: oko 100 poginulih i 300–400 ranjenih.{{sfn|Felić|2002|p=177}}